Država je organizacija koja se zasniva na monopolu fizičke i pravne sile, čiji su elementi: teritorija (definisana), stanovništvo i suverena vlast koja samostalno donosi odluke na najvišem nivou u zemlji u cilju interesa svih. Podjela vlasti se vrši na zakonodavnu, izvršnu, sudsku i na monetarnu vlast. Suverena država, republika Crna Gora nije suverena, niti je država, pa ni republika.
U ekonomskom smislu, odustajanjem od monetarnih vlasti, Crna Gora je odustala od bankarskog sistema, a valuta €nema antropološku funkciju novca (od obrazovanja, zapošljavanja, socijalizacije), niti ima ekonomsku funkciju (nju imaju strane banke gdje se povećava cijena novca, a smanjuje cijena rada). Centralna banka nema kontrolu nad emisijom novca, a abnormalno visokom referentnom kamatnom stopom dokazuje da ona nije narodna banka, niti nosilac monetarne suverenosti. Neoliberalnom eutanazijom se štite uvozni lobi i ekonomske ubice fokusirani da zbrišu srednju klasu koja je motor razvoja društva. Ekonomski sistem koji se u digitalnom dobu bazira na izmišljenim radnim mjestima u administraciji uz pomoć ribara ljudskih duša, vodi ka dužničkom ropstvu na tuđoj moći.
Zaposleni u administraciji za svoj nerad dobija platu od radnika koji radi u realnom sektoru. Stimuliše se nerad koji se finansira preraspodjelom od radnika koji stvara nove vrijednosti ka partijskom parazitu. Zbog toga opada opšta kupovna moć stanovništva, a život na dug znači dugoročnu paralizu pojedinca i društva. Slom bi odmah nastao kada bi polovina penzionera odustala od plaćanja računa bar jedan mjesec.
U političkom smislu, Crna Gora ima zastavu, himnu, grb, priznata je od strane UN, “pregovara sa EU”, postoji jedinstvena vlast na teritoriji. Ipak, nema svoju valutu iza koje stoji država. Krhka vojska “brani” našu zemlju u centralnoj Aziji, a sa policijom ne vodi mnogo računa o bezbjednosti građana od kriminalnih grupa. Politička klasa ne zastupa svoj narod, a lideri vlasti su tumači zahtjeva stranih centara moći.
Direktive EU ne traže pregovarače, nego izvođače politika. Država nije suverena zato jer je politički priznata, ona je priznata i suverena onoliko koliko je partner u međunarodnim ekonomskim odnosima. Težnja beskonačnom uvozu nije odlika partnera. Strateške privredne grane su tajkunski privatizovane ili predate strancima, a rad je rob kapitala. Cilj je integracija u EU, koja donosi manje suverenosti, a više diktiranja.
U pravnom smislu, ne postoji vladavina prava, zakoni se selektivno primjenjuju, država je pravna samo na papiru. Bezkoncepcijskom privatizacijom, stvorena je ultrabogata klasa koja koristi silu kao pravo. Nasilje ne daje razvoj, nego truljenje i propadanje. Univerzalne ljudske vrijednosti kao što su čast, istina, poštenje, dostojanstvo, moral istisnute su iz pravnog okvira, a poltronstvo i otimanje za račun elite su poželjni oblik ponašanja.
Društvo se ponaša kao teško oboljeli narkoman, koji želi da se izliječi dodatnim iglanjem. Pravo ne može da sankcioniše ono što svi vide: da su radnici isključeni iz ekonomije, a narod iz politike. MUP i ANB kao da su u talu sa kriminalcima, jer su višestruki prekršioci krivičnih dijela često na slobodi. Posljedica toga je stradanje nedužnih. Pravni poredak je suspendovan, budući da sudske institucije ne rade svoj posao, jer predstavljaju volju političke elite.
U kulturnom smislu, nije se razvila građanska klasa koja je odlika modernih nacionalnih država i sekularnog društva. Kulturna borba za javno djelovanje između građanskih grupacija i crkve u Crnoj Gori se zapravo nikada nije ni dogodila. Građani nemaju kritičku svijest, niti imaju suverenost mišljenja nad vlastitom stvarnošću budući da najviše povjerenja imaju u crkvu čiji temelji počivaju na dogmi.
Apsurd je biti građanin, a najviše vjerovati crkvi. Taj deficit svijesti je istorijska posljedica služenja drugom. Građani najviše novca troše na kladionicu, mobilne telefone, ulaganja u obuću i odjeću kako bi pobjegli od sebe i zamaskirali svoju ogoljenu stvarnost. “Celebrity kultura” (koju upražnjavaju svi) zasnovana na kiču, šundu i nesuzdrživom konzumerizmu je odlika primitivne zajednice.
Dakle, Crna Gora nije država, jer joj je ekonomski i politički suverenitet krajnje ograničen. Crna Gora nije ni republika, jer parlamentarci predstavljaju, ali ne zastupaju svoj narod. Zapravo, Crna Gora je pasivni neokolonijalni protektorat gdje strani centri moći vrše penetraciju i eksplotaciju, a za servilnost domaćim najamnicima je dopuštena uloga apsolutističke kleptokratije.
Bonus video:
