Posljednjih dana mislim na moju političku prijateljicu, profesoricu Pravnog fakulteta u penziji koja je prije nekoliko godina bila odbijena od UCG za zvanje emeritus. Razgovarale smo tada o referencama, o etici, o monopolima na Univerzitetu, ali i o izraženoj mizoginiji. Voljela bih da sam mogla da nađem spisak tih nedodirljivih, u sjenci politika djelujućih, koji su ovih dana tražili pare za status i zvanje i voljela bih da među njima ne stoji njeno ime. Ne znam kojim su se motivima vodili kada su je odbili, ali smatram da je danas časno ne biti u toj grupi. Zahtjevom da im se retroaktivno plati dodatak za zvanje natjerali su me da razmišljam o društvenom zlu.
Da li je društveno zlo ono kada vam razruše kuću, ubiju porodicu, unište egizistenciju, svedu vas na elementarno preživljavanje? Ili je zloćudnije kada akademska elita svojim činjenjem ili nečinjenjem zloupotrijebi etička načela koja su je kvalifikovala za poziciju i time trasira vrijednosni sistem generacija koje obrazuje? Da li se društvo oporavlja brže od brutalne destrukcije ili devastacije vrijednosnog sistema?
Intuitivno osjećam da je ovo oglašavanje emeritiusa, koji se prijetećim tonom obraćaju Univerzitetu, ono zlo koje pogađa svijest ljudi i koje se proteže daleko izvan naših ljudskih ograničenih egzistencija. Moje je ubjeđenje da akademski status, naročito ovo časno zvanje, zavređuju oni koje je u životu vodila ne samo naučna radoznalost i dostignuće, nego i etički principi koji su propisani i definisani Kodeksom akademske etike, u kojem je osim naučnih referenci izuteno važan visok stepen odgovornosti prema zajednici i opštem dobru. Kodeksom je to definisano kroz pet referenci: profesionalna odgovornost, odgovornost prema studentima, odgovornost prema kolegama, odgovornost prema instituciji i društvena misija.
Pitam se da li je ijedan građanin/ka u javnom djelovanju emeritusa Crne Gore u vremenu od rata do danas prepoznao ijednu od navedenih odgovornosti. Na primjer - kada su se emeritusi oglasili povodom rada Univerziteta? Kada su digli glas protiv uništavanja obrazovnih standarda, dezavuisanja istine i samog znanja? Kada su kritički javno promišljali o kulturnoj, obrazovnoj i političkoj eliti i njihovom uticaju na razvoj svijesti u Crnoj Gori? Kada su digli glas protiv rata, uništavanja materjalnih, kulturnih i ljudskih resursa u CG? Kada su bili uznemireni zbog sverastućeg i sve intenzivnijeg nasilja svih vrsta i vidova u CG? Kada su podržali javno neku inicijativu ili bilo koga ko se usudio da promišlja o kolapsu znanja, nauke i visokom stepenu korupcije na Univerzitetu i društvu? Šta su imali da kažu o sumnji da je ministarka nauke plagirala radove? Šta su imali da kažu kada je na poziciju rektorke došle osoba koja nema reference?... Ostavljen mi je ogroman prostor da sumnjam da je upravo postavljanje rektorke koja nema reference navelo emerituse da vjeruju da već kada nema reference ima nekontrolisanu dostupnost budžetu, pa su u skladu sa tom logikom odlučili da je reketiraju? Da naplate svoju dalju lojalnost. Da li je ova sumnja najbliža istini?
Emeritusi su, čitamo iz medija, poručili da su od 2010. bili strpljivi jer su razumjeli da država ima ekonomskih problema! Ko im je to naučno dokazao? Niko sa prosječnim sposobnostima u CG (izuzimam članstvo vladajućih koalicija jer oni vjeruju na riječ premijeru i onima oko njega) ne vjeruje u tu tezu. Većina u CG zna, uprkos spinovanju elite i medija, da ekonomske probleme u Crnoj Gori stvaraju oni koji su je popljačkali, koji su se enormno obogatili na tzv. neoliberalizmu i koji u dužničkom ropstvu i radnoj eksploataciji drže građane/ke Crne Gore? Kako lojalnost sadašnjoj političkoj eliti korespondira sa etičkim načelima - pravde, slobode, kritičnosti i istinitosti?
Jasno im je poručeno sa Univerziteta, ne samo da nemaju pravo, nego i to da su oni suvišni, nepotrebni i iskorišteni za ideologiju režima kojemu su služili. Taj sistem određuje šta je referenca, zakon, moral, a ne oni. Trebalo bi da su svjesni da su tu gdje jesu jer su im takvi trebali, oćutali su kada je trebalo govoriti i sada treba ćuteći da odu. Nepotrebni ljudi. Plaćeni su onoliko koliko je sistem procijenio da su doprinijeli, sada treba plaćati drugima koji su poželjniji i reperezentativniji i za čije napredovanje treba više ulagati, npr. kupiti diplomu, doktorat, poziciju, usavršavanje u inostranstvu radi praćenja modnih tendencija u svijetu i slično...
Radovala bih se da nije ovako kako mislim, ali nisam vidjela niti jednog emeritusa da je dao podršku radnicima Metalca koji su danima gladovali ispred Vlade. Da li emeritusi misle da isped Vlade nisu bili ljudi koji se suprostavljaju nepravdi i trpe nasilje ? Da li su to bili neki neodgovorni ljudi po njihovom mišljenju? Da li su zamišljali da se to dešava u nekoj drugoj državi gdje oni nisu najodgovorniji dio elite? Gdje je bila njihova „društvena misija“? I napokon, da li su vjerovali da ih njihove titule štite od nasilja onih koji su im ih udijelili? Emeritusi nemaju nikakvu olakšavajuću okolnost za taj vid društvene i političke zablude. Isto što je urađeno radnicima Metalca urađeno je i njima. I zašto ne bi? Ovaj režim štiti samo onoliko i samo one koji su mu korisni u datom trenutku.
Emeritusi su propustili bezbroj šansi do sada da potvrde one etičke vrijednosti koje njihov status podrazumijeva. Podržavam njihovo pravo da traže sve ono što im zakoni ove države propisuju, jer su oni izraz povjerenja većine u pravni sistem, ali se zgražavam od onoga kakav primjer ostavljaju akademskoj zajednici za budućnost. Ostaje mi pitanje - kakva bi Crna Gora bila država da su emeritusi umjesto podržavanja i razumijevanja teškoća političke elite makar od 2010. godine djelovali u skladu sa Kodeksom akademske etike? Ovako i njima ostaje samo ulica, na ovaj ili onaj način.
Bonus video:
