Na otvaranju ovogodišnjeg Svjetskog ekonomskog foruma, njegov izvršni direktor Klaus Švab je upotrijebio pojam “moralizacija globalizacije”. U svom obraćanju naglasio je da nam dosadašnja iskustva globalizacije pokazuju da su učesnici u njoj podijeljeni na dobitnike i gubitnike, te da je vrijeme da svi zajedno osmislimo kako da pomognemo gubitnicima. Ovakav pristup on smiono naziva “moralizacijom globalizacije”.
Uopšte ne sumnjam da se mnogima koji smo ga slušali, naročito ekonomistima i posebno filozofima, ovakva poruka učinila veoma ciničnom. Poznavaocima političke ekonomije i povijesnog razvoja ekonomskih sistema, jasna je uloga merkantilizma kao temeljnog pokretača ekonomskih tržišnih tokova. Jasna je i pozicija profita kao osnovne motivacije učesnika tržišne utakmice. Globalizacija je, naravno, obuhvatan i složen proces u kojem se ekonomske, socijalne, političke i kulturne dimenzije prepliću.
Nju ipak ne pokreće nikakva ideja svjetskog Welfarea, već ideja neograničenog rasta profita. Da bi kapital i profit moćnih ekonomskih igrača stalno rastao (to je ultimativna suština kapitalističke ideje), trebalo je svijet učiniti globalnim selom bez trgovinskih, carinskih i drugih barijera. Kapitalu je potrebno neograničeno tržište radi vlastitog neograničenog rasta, a njegovo veličanstvo “Profit” je pokretačka moć koja perpetuira rast trgovine.
Kapital je kreator ekonomskih, ali i svih drugih društvenih tokova i kao takav upreže sve neophodne mehanizme za ostvarenje svog nepromjenjljivog cilja - rast i samo rast. Ekonomski subjekti se odavno ne poistovjećuju sa nacionalnim ekonomijama, ali za svoje potrebe kreiraju i koriste moć nacionalnih politika. Kapital nema nacionalnu boju, ali traži nacionalnu zaštitu svojih interesa. Otuda su moćne države promoteri ekonomske globalizacije i, razumljivo, glavni profiteri iste zbog dominantne alokacije svjetskih resursa u njihovu korist. Gubitnici globalizacije su prije svega one države i regije koje osim nisko kvalifikovane radne snage nemaju šta ponuditi svjetskom tržištu. Iznesen je i podatak da danas u svijetu 26 najbogatijih ljudi imaju kapital jednako velik kao i čitava siromašnija polovina čovječanstva.
Brzina kojom oni zajedno povećavaju svoj kapital je prosto nevjerovatna (cca 2 mlrd dolara dnevno). To je direktna posljedica globalizacije i postignutog rasta tržišta po diktatu svjetskih industrijskih i trgovačkih giganata. Rast tržišta ne prati, naravno, proporcionalni niti ujednačeni rast BDP-a velikog broja država, ali se zato snažno preusmjeravaju resursi ka najbogatijima. I gdje je tu etika tj. moralizacija o kojoj govori gospodin Švab? Ja nemam sumnju u to da bi u osnovi same ideje o moralizaciji globalizacije stajao, zapravo, strah od kočenja rasta svjetskog tržišta, pa tako i rizika od ozbiljne ekonomske recesije. Dakle, prizivanje etičkih postulata i motiva je cinizam koji prikriva interes profitera globalizacije. Kapital priznaje zakone jer mora, ali etiku definitivno ne pozna.
Države su subjekti koji etičke elemente moraju ugrađivati u socijalne politike opet radi vlastite održivosti dominantno. Ne treba potcijeniti humanističke motive i njihovo jačanje sa razvojem empatičke svijesti pojedinca i društva, ali čini se da nismo još ni blizu vremena u kojem će ovi motivi dominirati. U ovako složenom heterogenom svijetu ideja globalizacije čijem ekonomskom biću bi etika bila imanentna je, nažalost, utopija. I to je razumljivo, jer suština kapitalističke ekonomske matrice počiva na profitu tj. na materijalnoj supstanci, a ne na etici koja izvire iz duhovne supstance. Čini se da su svi zakoni koje je čovjek oduvijek donosio posljedica potrebe da se obuzda slijepi, beskrupulozni neetički interes kapitala, tj. moći koja je na njemu izrastala.
Čovjek danas pod sumornim prijetnjama ekoloških i klimatskih katastrofa najčešće razumije imperative promjena ekonomskih i tržišnih mehanizama u smjeru pravednije alokacije resursa, ali za sada nema dovoljno vajde. Etika i ekologija će sigurno još dugo biti žrtve Kapitala u jurnjavi za profitom, a ideja moralizacije globalizacije samo komična floskula onih koji stoje iza njega.
Bonus video:
