Cijenjena opozicijo Crne Gore, Potreba da vam se obratim isprovocirana je težnjom za oslobođenjem od optužbe koju mi je Habermas uputio, navodeći kako sam odgovoran zbog pretvaranja kritičke u apolitičnu teoriju društva. Otuda ne vidjeh ništa plodotvornije od korišćenja vas kao studije slučaja kako bih kritičku teoriju spasao apolitičnosti. Možda je Habermas u pravu, s obzirom da sam, kao kritičar teorije društva, umjetnost uzdigao na nivo prve filosofije i u njoj našao smisao sopstvene filosofije. Stoga su i drugi moji kritičari u pravu kada tvrde da je moja filosofija, zapravo, moja muzika. Međutim, pitam se: šta je~to vaša filosofija?! Ili, koja je to vaša muzika?! Koji to dirigent svira 25 god., a da se vi zabavljate uz taj kič i upotpunjujete neukusom raskošnu crnogorsku svakodneviću?! Svira on sa svojim orkestrom, a vi kritikom koja nije dovoljno kritična, negacijom koja nije dovoljno negativna, afirmišete njegov kičevni totalitet. Suština problema se jedino sastoji u ovome što vam kazah. Vođen logikom samoodržanja (Selbsterhaltung) vlastodržac sve strahove prevladava mjerama proračuna. Gdje su računi tu vam je moć “princip svih odnosa". On je taj u kome su sve moći satkane, a ponajviše ona moć koja se tiče “razmjenske ekonomije”. Ono što ne može da podvede pod razmjenu dirigent “likvidira”. Svojim identifikujućim mišljenjem asimiluje sve Dragosti, ne dozvoljavajući da bilo šta bude izvan njegovog sistema i njegovih kakofonih tonova. Premda, njemu su različitost, neidentičnost i antiteze potrebne, ali one koje se daju iskontrolisati, koje mu se nude na kontrolu. No, čini mi se da i u vašim partijskim totalitetima vladaju isti principi. Svoj politički, tj. ontološki oslonac, vi nalazite u onim subjektima koji misle pozitivno, preciznije, ne baš dovoljno negativno prema vašem djelovanju. Svoje gospodstvo želite da bude potvrđeno ropstvom vaših pratilaca. Samim tim uživate u moći kojom uspostvaljate sve odnose u okvira partijskih totaliteta. Pa, zar vi nijeste politički oslonac sveukupnog totaliteta?! Zar vi nijeste robovi od čije egzistencije zavisi egzistencija gospodara. Naravno da jeste, ali ne uočavate ili ne želite da uočite takvo stanje. Jer, vlast sebe samoodržava “izmirenjem protivrječnosti". Po Hegelovoj dijalektici, a i dijalektici dirigenta, to vam je “identitet identičnosti i neidentičnosti". Naime, “namjesnik” ovog odnosa između identičnog i neidentičnog (gospodara i roba) jeste sinteza. Ona omogućava gospodstvo gospodara preko ropstva roba, pri čemu je, ipak, gospodar rob roba (jer je zavisnik od roba), a rob gospodar gospodara. Malo bih vam pojednostavio stvari. Hegelovo dijalektičko kretanje (teza, antiteza, sinteza) predstavlja totalitet. Antiteza (opozicija) ima zadatak potvrđivanje ili dodatno afirmisanje teze (vlast). Međutim, sinteza je taj izraz izmirenja teze i antiteze čime se uslovljava razvoj totaliteta. Prevedeno na jezik politike to vam znači da bez vas vrhovni dirigent i njegov orkestar ne bi imali kome svirati. Ovako, po principu razmjene i mjerljivosti oni sviraju i ono ne-identično (vas) pretvaraju u identično. Žao mi je što vam to moram kazati, ali vi postajete identično, tj. poziciono opozicioni. Da sam u pravu, potvrđuju subjekti poput Milica, Božovića, Pešića, Šljivančanina, Laloševića, Cukića, Đurovića, Pajovića i ostalih mislilaca identifikacije. Oni su produkti mišljenja koje potvrđuje gospodarsku ulogu dirigentu i njegovu spremnost da ukine svima drugima njihove moći, tako što će im podariti u svom aparatu neku od funkcija. Zar se tako ne vrši pravo pomirenje njega i vas? A, šta ćemo sa sljedbenicima vaših ideja? Već u pitanju nudi nam se odgovor. To je stvar gospodarske politike. Dirigent im daje zabavu koju vi morate estetički uoblikovati svoji učešćem. Zabava je a priori datost, a funkcija svake datosti je da se daje, ali i uzima. Uzmite primjer vaše susjedne države Srbije. U njoj je životna tema svedena na nivo “Pink” i “Grand” zvezda. Zabavljajući narod tamošnji dirigenti ukidaju mogućnost mišljenja koje može biti negacija. Tako je i u vašoj zemlji. Samo što umjesto “Pink” i “Grand” zvezda imate “zvezde" podvojenih crkava, islamskih zajednica, akademija, rusofila i rusofoba, natofila i natofoba, i raznih drugih “fila“ i “foba". I kad dirigent zasvira akorde sa tematikom nekih istaknutih “zvezda" vi upadate, u zavisnosti od konteksta, sa odbranom ili kritikom istih, čime zabava teče, teče bez kraja... Predlažem vam sljedeće: Suština vašeg izbavljenja od služenja gospodaru je u promjeni načina mišljenja. Pozitivno-dijalektičko mišljenje morate prer vladati negativno-dijalektičkim. Jer, mišljenje kao mišljenje jeste negacija, a ne afrimacija. Ono ne smije biti mišljenje koje identifikuje, već ono koje negira. Ali, koje negira van totaliteta (sistema); koje negira do one mjere da prevazilazi svaku mjeru negacije; do one mjere kojom se objelodanjuje početak revolucije i vaše re-evolucije (ako je to više i moguće); do one mjere koja ukida svaku moguću mjera, svaki sistem proračunljivosti vezan za mandate, važeće-nevažeće, pokradene-nepokradene listiće. Dozvoliti, naime, da o ovim problemima govorite jeste zapravo put iz neidentičnog u identično. Valjda ste se uvjerili, s obzirom na vaša konstantna isticanja vlastodržačke nemoralnosti i nelegitimnosti. Što ste više isticali to su oni bili moralniji i legitimniji, jer ste ih vi takvima pravili. Negativnom dijalektikom koju naznačih kao “kretanje kroz ledenu pustinju apstrakcije da bi se došlo do konkretnog" moguće je nešto da korjenito promijenite u bijedi vašeg političkog ambijenta. Evo će i brzo zima, idealno vrijeme da kroz ledenu pustoš podgoričkih ulica i sa narodom spremnim za radikalne promjene dođete do konkretnog, a to je smjena vrhovnog dirigenta. Sa jotovanog planinsko-pivskog preveo Ognjen Jovović!
Bonus video:
