(Cover - Zdravko Čolić „April u Beogradu“)
Ispraćaj
Srijeda veče, negdje oko 19 h. Bradati i znojavi hodočasnici čekaju autobus ispred Hrama Hristovog Razvoženja u Podgorici, kako bi otišli u Beograd. Ovaj put to nije doček Novaka Đokovića ili Vojvode Šešelja. Nije ni sajam knjiga. Nije ni gej parada. U pitanju je dolazak mesije. Ili bolje reći - silazak. Crna Gora i Srbija nijesu se ovoliko uzbudile još od juriša na Dubrovnik i Krajinu. Ipak u goste dolazi jedini čovjek koji prkosi đavoljem Zapadu, koji uz to ima (vidjeli su na internetu) i srpske krvi. Za hodočasnike Putin predstavlja rješenje svih problema čovječanstva. I srpstva. I četništva, dakako. Zato oni i idu da ga vide, da osjete njegovu energiju.
Spremili su četiri transparenta („Kosovo je srce Srbije“, „Putine, hvala za sve što si uradio za srBski narod“, „Smrt pederima“, „Tito zločinac“), jedan veliki krst (specijalno izliven za ovu priliku), dva portreta Draže Mihailovića, nekoliko zastava srpske patrijaršije i ikonu sv. Simeona Mirotočivog. Dok su čekali da dođe autobus „Svetigora tours“, sa prikazom Ostroga na zadnjoj haubi, hodočasnici su se poređali u dva reda i otpočeli sa pjesmom: „Spremte se spremte“. Onda je među njih došao „otac“ Velibor Džomić, vojvoda od Bileće, i obratio im se: „Braćo i sestre, sjutra u Beograd dolazi naš ruski brat, Vladimir Putrin. Dok je Rusije biće i četnika...“
Autobus je stigao, na vratima ih je čekao „otac“ Joil Bulatović sa bocom šljivovice. Svi hodočasnici se sa sa njim izljubiše tri puta (nećemo dva, kao Ustaše), i uđoše u bus. Uz CD Lepog Miće, odoše za Beograd da dočekaju Putina. I bi Putin.
Četnička kokarda crveni, ili dvoglava petokraka
Čitava gore navedena fantazmagorija ne bi bila zanimljiva, da ne liči stvarnim događajima. Ali što je najžalosnija činjenica od svega? Zaboravlja se da je Putinov dolazak (da pritegne malo srpske Evropejce i Evropi stavi do znanja ko je bos tog pravoslavnog naroda), motivisan oslobođenjem Beograda, odnosno obilježavanjem 70 godina od svijetlog događaja antifašističke borbe. E pa, žalosno je to što se oslobođenju Beograda (dolasku Putina, hm?) ne raduju komunisti, sindikalci i članovi NOR-a Srbije, već četnici, popovi i „belogardejci“, dakle svi oni čiji su se ideološki prethodnici krvili sa oslobodiocima. Zaboravlja se da Beograd nijesu oslobodili Dražini borci, SPC i Rusi, već divizije sovjetske (dakle, ne ruske) Crvene armije i proleterske jedinice južnoslovenskih naroda. Druga stvar, a čini mi se i da je Net.njuz to već napisao - istorijski praznik 20. oktobar, Dan oslobođenja Beograda, zbog Putinovih obaveza pomjera se za 16. oktobar. Ovo najbolje svjedoči o elitama u Južnih Slovena - pomjeriće i kalendar, samo da se uvuku dublje u džep. Tako je bilo oduvijek.
Čuda Svetog Avgustputina
Četnička (kontrarevolucija) ideologija Tome i Vučka umnogome podsjeća na Putinovu praksu. Prije svega, demagošku. Vratili su se pravoslavlju. Zlato(debelo)usti uvijek kad se obraća naciji, kaže: Imamo potpunu saglasnost našeg patrijarha (Sarumana). Nego, to nije naša tema. Vratimo se Putinu. Tačnije i Putku i Vučku i praksi. Vučko je (kao Putko) zabetonirao sve medije u Srbiji (ono što Đukanoviću srećom po nas nije prošlo), a onda su mediji počeli da prosipaju čudotvorstva njegovog idola. Srpska sirotinja je tako ovih dana (umjesto da razmišlja o smanjenju plata) imala da čita pregršt zanimljivosti iz života bivšeg komunjare, a sada velikog pravoslavca. Najjača od svih informacija, bila je ona da Putin ima srpske krvi. Zatim smo (i mi i Srbi) saznali da Putin dolazi u avionu koji je obložen dijamantima, zlatom i ne znam ni ja čim još. Onda smo gledali unutrašnjost tog aviona, i gle čuda (što bi rekli pravoslavci), u jednom ćošku (neđe iza kopilota) bi urađena jedna pravoslavna ikona u dragom kamenju i zlatu. Tipično hrišćanski. Bilo je i strašno bitnih fakata, naročito iz svijeta bioenergije, o čovjeku koji je Putina učinio - Putinom. Samo je falio „akademik“ Jovan I. Deretić, pa se diskurs prenese na planetu Kripton.
***
Vojska je promarširala.
***
Putin došao, Putin pošao. Što nam ostaje (mislim i na nas i Srbiju)? Ostaju nam dva patetična demagoga (par excellence), puno zatvorenih fabrika i porobljenih radnika; dalja klasna razgradnja i ekonomski kolaps. Dok jedni propovijedaju vjeru u zagrobni život, mislim da bi mi trebalo da povedemo računa o ovom sadašnjem, koji je prepun stega, krađe, nipodoštavanja i obmane. Ako dopustimo desnici da i dalje jača i kroji sudbinu, onda smo zaista za bačit'. Ljudi moraju znati da Putin nije garant prosperiteta naših država, a da Rusija nije opcija koju treba slijediti. Ne smijemo služiti nikom, pa čak ni Zapadu. Zaista nam treba emancipacija ljevice, strateško ekonomsko planiranje (ne centralno) i očuvanje svog (državnog) interesa, što bi uslovilo pojavu materijalnog blagostanja. Tradiciju i rodoljublje ostavimo desničarima. Amin.
Autor je istoričar
Bonus video:
