Draga moja,
nakon veoma intenzivnog mjeseca prepunog dešavanja posvećenih u najvećoj mjeri upravo tebi, riješih da ti se i ovako javim, jer mi se čini da ono što izađe iz mojih usta, iako se uvijek trudim da budem jasan, često bude pogrešno preneseno. Pa da ne bude da sam ti nešto pričao iza leđa, kako se to kod nas najčešće radi.
Siguran sa da znaš da su moja osjećanja prema tebi jaka, mada znam i da ti često ne govorim koliko te volim i da si prelijepa. Nekako sam izgubio tu naviku. Zbog razočarenja u druge. U tebe nikako. Samo sam ja mogao i tebe i sebe razočarati. I vjerovatno jesam. Više puta...
Ako išta mogu reći u svoju odbranu jeste da sam ti uvijek bio iskren. Nijesam ti davao lažna obećanja. Uradio sam više malih stvari sa željom da ti bude bolje, da te ljudi poštuju i shvate koliko treba da im budeš važna. I nijesam ti slao izvještaje o tome. Ni narativne ni finansijske. Nijesam se ni hvalio time pred drugima. Nikakva priznanja ili povlastice mi ne trebaju.
Znao sam da ti to vidiš i osjećaš. Isto kao što znam da imaš ogromnu ljubav prema ljudima i opraštaš ono što vjerujem da niko drugi ne bi mogao. I zato te beskrajno volim i poštujem.
I sam volim da dajem druge šanse ljudima. Da ne osuđujem niti presuđujem. Etimološko značenje mog imena "onaj koji brani ljude" obavezuje me da budem takav ma kako ponekad izgledalo kao nemoguća misija. Naročito u Besudnoj gdje svi presuđuju. Često i po kratkom postupku.
Ipak moram ti reći da ne razumijem neke stvari u našem odnosu. Znam da te moram dijeliti sa drugima, ali to mi postaje veliki problem. Valjda je to i prirodno za muškarca.
Primjećujem neke promjene na tebi koje mi se nimalo ne dopadaju.
One fizičke bi i nekako mogao prećutati, mada mislim da pod hitno moraš promijeniti stiliste, i to na globalnom nivou, ali ove u odnosu prema ljudima ne mogu nikako.
Ne razumijem zašto dopuštaš da te povređuju i ponižavaju u tolikoj mjeri? Zar ne shvataš da to nije dobro ni za nas? Misliš da je to što je veliki broj biljnih i životinjskih vrsta nestao, a još veći ide ka tome, zaista zabrinulo ljude?
Zar misliš da će aktivisti koji primaju dnevnice za držanje parola biti u stanju da podignu svijest javnosti o klimatskim promjenama?
Ponekad budem i ljut. Kao ljetos za vrijeme poplava. Shvatam tvoju poruku i potrebu da pokušaš sprati sa sebe prljavštinu, ali čini mi se da nijesi svjesna da si upravo Ti u velikoj mjeri kriva za ovo što nam se danas dešava.
Previše si draga moja davala sebe drugima. Vjerovatno si očekivala da će tvoja spoljna ljepota biti vječna i da ćeš uvijek igrati na tu kartu? I to je vjerovatno prirodno.
Ili su te ubjedili da će estetskom hirurgijom ukloniti sve ožiljke koje su ti ljudi nanijeli?
Ne želim da vjerujem da je tako jer mi je dobro poznata tvoja intelektualnost.
Često u posljednje vrijeme pričam o ekološkoj etici i upravo zato moram direktno da ti kažem da si ranije izgledala mnogo bolje. Previše šminke koristiš, potpetice su ti previsoke, a i tijelo se deformisalo.
Ali još si prelijepa. Radujem se kada pronađem mjesto na tvom tijelu na kom nema ožiljka. I onda se sjetim kupanja u rijeci, kampovanja u šumi. Zvukova. Tišine. Radosti susreta.
Želim da to opet imamo.
Možda tražim mnogo, ali osjećam da treba. Dovoljno sam jak da ti priznam svoj strah jer znam da i ti vidiš moje ožiljke. I one koje druge ne vide.
Uvijek sam vjerovao da si jača od svih koje znam i očekivao od tebe da me spasiš kada nijesam imao snage da to sam uradim. Nijesam tražio zato što sam bio siguran da sama znaš kada mi je pomoć bila potrebna. I vjerujem da je bilo tako, mada nikad nijesam imao priliku da o tome pričam sa tobom.
Uopšte pričao sam posljednjih godina mnogo više o tebi sa drugima. I o sebi takođe. Nekada i sa nepoznatima.
Čudno je kako se stvari ispuste kontroli i zapostavi se ono najvrijednije. I to je prirodno?
Sada kontrolu često nazivaju upravljanjem. Pa recimo upravlja se i Tobom. Nekontrolisano doduše. Jer ko može Tebe da kontroliše?
Mislim da je došlo do (ne)svjesne zamjene teza.
Bilo je mnogo bolje kada si ti upravljala ljudima?
Ne znam, mislim da je ta potreba za upravljanjem drugima siguran put u propast. Ja to iz ličnog iskustva. Iako nikad nijesam imao potrebu da upravljam nekim do koga mi je stalo.
Mnogo je bolje uskladiti međusobni odnos i istinske potrebe. Valjda tako jedino i može funcionisati održiva veza.
A meni je veoma stalo do Tebe. I do nas.
Možda ćeš osjetiti da je ovo jedan od onih dana kada me emocije obuzmu i nemam snage da razgovaram sa drugima. Znam da hoćeš.
Ti si jedino uvijek i razumjela tu moju potrebu. I nijesi željela da upravljaš sa mnom. Mada je to vjerovatno i nemoguće.
Volim da vjerujem da ćemo biti zajedno još dugo i da ćeš ovo pismo shvatiti na pravi način. Siguran sam da hoćeš. To si Ti.
Ne smeta da mi da te dijelim sa drugima, jer bi bilo nepravedno zadržati te samo za sebe. To se odnosi jedino na tebe, za drugu ne bih mogao podnijeti takvu žrtvu.
Zato i želim da budeš prelijepa i prirodna kao nekad. Znam da to možeš.
Preuzmi inicijativu jer ukoliko budeš čekala na političku volju sa druge strane, bojim se da će biti kasno.
Ako neko treba to da čeka, evo ja ću. To mi baš dobro ide.
Čekam i tvoj odgovor.
I da te vidim u starom sjaju što prije.
Ti znaš.
Bonus video:
