Slavljenik

Nakon što je u petnaest godina vladavine uspio da vozdigne Rusiju, spasi ždralove sve leteći pored njih kao brižna velika majka sibirskih ptica, izliječi tigrove, osvoji Krim, sprži Istočnu Ukrajinu, presudno pomogne prilikom porođaja delfina, “sačuva” Siriju, rasturi Gruziju, a Cečeniju pretvori u “so soli ruske”, gdje stotine hiljada ljudi tijelima formira rusku zastavu... ruski predsjednik Vladimir Putin, prvi put u ovom milenijumu, uzeo je slobodan dan. Mnogi su se pitali hoće li Rusija preživjeti jedan dan bez Putina. Za rođendan, ova postmoderna kombinacija Džejmsa Bonda i Lavrentija Berije, Žan Klod van Dama i braće Čvorovića (Bata Stojković i Zvonko Lepetić), odlučila je da slobodan dan iskoristi za tihovanje u sibirskim šumama, beskrajnim, dakako. Tamo, u društvu nekoliko odabranih sibirskih šamana, kao i šačice povlaštenih prijatelja iz cijeloga svijeta, a posebno sa Balkana. Ali, ostavimo Sibir na trenutak, vratimo se u prvoprijestonu Moskvu. Zanimljiv iskorak u poslovičnoj ruskoj sklonosti Kultu ličnosti, je izložba posvećena Putinu kao mitološkom junaku Heraklu. Ovaj umjetnički koncept sadrži u sebi govorljivu ambivalenciju. Djeluje kao parodija, kao jedan lirski epilog duhu socijalističkog realizma, ali, istovremeno, ljudi su ove radove doživljavali bez ikakve ironijske distance, kao suvi relizam. Vladimir Putin, Svemoćni, umjetničko ime Heraklijev. Sibirska zakuska. Za najuži krug. Zaklonjeni stoljetnim rastinjem. Poslužuju tajkuni. Deripaska tajnim gostima prinosi kefir i kvas, a Abramovič servira sok od breze. Neki čak tvrde da je Putin svoju sibirsku žurkicu održao na mjestu tajanstvene eksplozije iz 1908. Kosmičko zračenje tu je najjače, a Putin, go do pasa, velik kao sibirski bor, sve to prima na sebe, i pretvara u golu i čistu državotvornu energiju. Kažu i da je vaskrsnuo starac Zosima da posavjetuje Vladimira što i kako. Crnogorska delegacija sa suvim smokvama, rakijom iz Dobrskog sela (odakle ju je pio i Sveti Petar, objasniti Putinu), bila je najbučnija među čestitarima. Srđana Milića su morali da zamole da ne viče, predsjednik Putin čuje odlično. Poslije svega, Milić je, sa Suzanom Mančić u duetu otpjevao Srećan rođendan, dear Vladimir... Iz Sibira predsjednik Putin će na paradu u Beograd. To će biti veselo. Vučić je već ustreptao kao seoska mlada. Evropa pozdravlja njegove reforme, ali, Putin je Putin. Biće to prava parada bratskog ponosa. A evo i Milo se nešto koči EU, mora da je dobio nove instrukcije u Sibiru, na proslavi. Naravno, njegov Island iz izjave sličan je onoj Raškovoj Americi. Odnosno, nema veze sa logikom, postoji samo kao retorika. Prevarantska, naravno, što ste drugo očekivali. U nekim poređenjima Putina i Miloševića ima osnova, premda u mnogo čemu nema. Miloševićeva moć je bila prazni balon (ali sasvim dovoljna da zapali SFRJ), kod ovoga je ipak nešto drugačije. Zato je i opsanije, naravno. Ali, presudna sličnost je da su obojica mali, nepostojeći ljudi bez biografije, koje su nomenkalture koje odista baštine moć izvukle na svjetlost dana i predstavile kao Izbavitelje. Jednoga je stvorila polumitska kremaljska nomenklatura, slično kao što je drugoga izmislila ne manje mitska nomenklatura oko SANU... Jedan od tragičnih simptoma crnogorske političke scene je to što su ovdje svi fascinirani Putinom. Prije svega iz razloga što čovjek iskreno nije demokrata. Ovdašnje ljude upravo to udivljuje. Sjećate li se pseudo-opozicionog lidera koji je arlaukao Mi volimo Rusiju, Mi volimo Putina... Ko vam je kriv. Za neke druge koje voli ne mora da kliče, to se uglavnom pokaže djelima. Ili, kako bi rekla stara pjesma Od izvora dva Putina...