Neonacista i bivši doušnik Službe za zaštitu ustavnog poretka priča o svom dvostrukom životu
Njegova najbolja vremena su odavno iza njega. Tino Brandt je 1990-ih bio tražen čovjek na desničarskoj sceni njemačke pokrajine Tirinške. Tada su se u njegovom krugu poznanika kretali i navodne ubojice iz Nacionalsocijalističkog podzemlja (NSU). Uwe Böhnhardt, Uwe Mundlos i Beate Zschäpe su navodno od 2000. do 2007. godine vođeni rasističkim motivima ubili devetero ljudi koji su imali strane korijene i jednu Njemicu. Pred münchenskim Višim pokrajinskim sudom (OLG - Oberlandesgericht) za ta ubojstva mora odgovarati samo Zschäpe. Njezini "drugari" su izvršili samoubojstvo u studenom 2011. godine, nakon što je otkrivena njihova grupa.
Od svjedoka Brandta se svi sudionici u sudskom procesu nadaju dobiti saznanja o miljeu u kojemu se navodni ubilački trio kretao sve do svog skrivanja krajem 1990-ih. Ali nadaju se i spoznajama tokom perioda koji je uslijedilo poslije, kada su pripadnici NSU došli do svojih žrtava i ubili ih. Godinu dana nakon prvog ubojstva, u rujnu 2000., nad nürnberškim cvjećarom Enverom Simsekom, Brandta otkrivaju kao doušnika Službe za zaštitu ustavnog poretka. U desničarskoj sceni on od tada važi kao izdajnik. O tome je 39-godišnjak pričao već sredinom srpnja, tijekom njegovog prvog ispitivanja u NSU procesu.
Brandtove izjave korisne za optuženu Zschäpe?
Ovaj put odvjetnici, koji pred sudom brane Beate Zschäpe, kao i odvjetnici četvorice navodnih pomagača NSU-a imaju priliku tog svjedoka detaljnije ispitati. Wolfgang Stahl, koji zajedno s Anjom Sturm i Wolfgangom Heerom brani glavnooptuženu, posebno se zanima za Brandtovu dubioznu karijeru u Službi za zaštitu ustavnog poretka. Stahl želi znati zašto je uopće postao informant, odnosno takozvani V-Mann (Vertrauensmann). Njegova strategija je očito usmjerena prema tomu da od svjedoka izvuče informacije koje bi mogle rasteretiti njegovu klijenticu. Pritom bi mu od pomoći moglo biti ukoliko bi se tijekom procesa dokazala slika o Službi za zaštitu ustavnog poretka kao pomagaču u izgradnji desničarske scene Tirinške. Taj dojam se, naime, već prije stekao - u istražnim odborima Bundestaga koji su se bavili slučajem NSU-a kao i u onima pokrajine Tirinške. Brandtovi iskazi tijekom NSU procesa zvuče poput potvrđivanja.
Kompromitirajuće fotografije
Služba za zaštitu ustavnog poretka ga je, kako je naveo Brandt, obvezala da desničarskoj sceni, policiji ili sudstvu ne otkriva svoju doušničku ulogu. S novcem, kojega je taj neonacist dobio za svoje doušničke usluge, pomagao je, prema vlastitim navodima, političko djelovanje desničarske scene. Kao primjer, Brandt navodi distribuciju propagandnih naljepnica i preuzimanje nenaplaćenih potraživanja članova desno-ekstremne stranke NPD.
Na početku njegovoga saslušanja je predsjedajući sudac u procesu, Manfred Götzl, Brandtu pokazao nekoliko fotografija manifestacija desničarske scene. Među njima su bile i fotografije s takozvanog marša u spomen Rudolfa Heßa, koji je bio zamjenik Adolfa Hitlera i posljednji ratni zločinac koji je 1987. u zatvoru izvršio samoubojstvo. "Ovdje mogu prepoznati sebe, Uwea Mundlosa i Beate", kaže Brandt. Fotografija, dodao je Brandt, je nastala 1996. ili 1997. godine.
Dobro upoznata s desničarskom ideologijom
Na upit Zschäpinih branitelja Brandt je 39-godišnju Beate Zschäpe opisao kao osobu koja je, doduše, dobro upoznata s desničarskom ideologijom, ali se nije gurala u prvi plan. Na političkim manifestacijama "nikad nije stajala ispred okupljenih i nije držala govore", kazao je Brandt, ali je dodao i da nije bila niti "nevinašce". Za razliku od njezinih "drugara" Böhnhardta i Mundlosa, Zschäpe se uvijek odijevala "civilno" i "lijepo", dodao je Brandt i istaknuo da prvooptužena nikad nije odgovarala klišeu "Skinhead-djevojke" s plavom kosom.
Brandtove izjave o prvooptuženoj odgovaraju slici koja je nastala u javnosti kroz NSU proces: samouvjerena žena koja nije dopustila da se muškarci u desničarskoj sceni prema njoj ponašaju kao prema poslušnoj djevojčici. Taj opis optužene ne doprinosi ničemu što bi je moglo rasteretiti, već je više u skladu s procjenom do koje je došlo državno odvjetništvo. Ono smatra da je Zschäpe bila ta koja je Böhnhardta i Mundlosa štitila, te da su se, živeći u zajedničkom stanu u Zwickauu pomoću nje mogli prikazivati kao "obični građani". To troje je u tom stanu dugo vremena živjelo pod lažnim imenima bez da su izazvali bilo kakvu sumnju kod susjeda ili vlasti.
Htjeli postati zastupnici
Tino Brandt navodno nije više imao kontakt s tim triom nakon što su oni nestali, odnosno krili se pod lažnim imenima. I odnos prema Ralfu Wohllebenu, koji je u NSU procesu jedan od četvorice optuženih pomagača, je nakon otkrivanja njegove doušničke dužnosti bio "totalno poremećen", navodi Brandt. Wohllebenov odvjetnik, Olaf Klemke, je od Brandta htio znati je on s prijašnjim NPD dužnosnikom Wohllebenom ikad tematizirao primjenu nasilja. Ne, koliko mu je poznato, odgovorio je Brandt. Tada, 1990-ih, su se, kako je kazao, odlučili za "politički put" te se učlanio u NPD. "Pa, htjeli smo postati zastupnici."
Nešto previše zadovoljan na kraju dana nitko nije bio s odgovorima svjedoka Brandta. Kad je sudac Götzl htio znati s kim je još bio u kontaktu, Brandt ga je uputio na svoje loše pamćenje imena. "Na to se tada žalila i Služba za zaštitu ustavnog poretka", našalio se taj sumnjivi svjedok. Njegovo ispitivanje se nastavlja.
Bonus video:
