Svi smo mi pomalo odrasli u Škotskoj. Zahvaljujući Volteru Skotu, naravno. "Rob Roj", "Kventin Darvard", "Legenda o Montrozu"... Naravno, ovo se prije svega odnosi na starije čitaoce, pretpostavljam da je današnja lektira mladih ljudi unekoliko drugačija.
Upravo je Volter Skot amblematična figura kada je riječ o Škotskoj i škotskom duhu. I on je sakupljao narodnu poeziju, kao Vuk kod Južnih Slovena, budio je svijest o prošlosti i nacionalnom duhu, prizivajući stare heroje i vrijeme u kojem je herojstvo imalo svoju težinu. Ta vrsta spisateljske djelatnosti bila je podstaknuta zamahom romantizma. Njegov pjesnički kolega, Robert Barns, čak je i pisao “narodne” pjesme, odnosno stvarao je poeziju u duhu narodne, usmene književnosti... Mnoge pjesme za koje Škoti danas vjeruju da su narodne, nastale su u radionici ovog nacionalnog barda. Famozni “osijanski spjevovi”, takođe su nastali kao pokušaj da tadašnji profesori, prosvjetitelji, iz prizme XIX vijeka "retroaktivno" kreiraju nacionalni ep.
Zanimljiva priča je i škotska veza sa skandinavskom, nedovršenom (Tojnbi) civilizacijom - iako "u i Englesku, poslije Hejstingsa 1066. "napravili" Skandinavci (Normani), uticaji i tragovi skandinavske kulture mnogo su prisutniji na sjeveru, u Škotskoj. Škotska ima posebno mjesto i u evropskoj ezoterijskoj vertikali. Masonski obredi (Škotski ritual) u značajnoj mjeri se zasnivaju na mitu o Škotskoj kao posljednjoj domovini templara, mjestu gdje je sklonjeno mitsko blago, i gdje je očuvana vatra templarskog postojanja.
Ali, na Zapadu ništa novo. Iako potpisnik ovoga teksta smatra da bi svijet bio još ljepše mjesto sa državama poput Škotske, Katalonije, Baskije, Kvebeka, atlasi se, bar za sada neće - mijenjati. Inercija je nadvladala duh promjene - ali, ovaj rezultat, čini se, zadovoljava obje strane. Indipendentisti su napravili bolji rezultat od očekivanog - rezultat čija se politička težina ne može ignorisati, dok su unionisti ovaj put “pretekli”, odnosno, prividno, sve ostaje po starome. Kažem prividno, jer, malo je vjerovatno da ovakav rasplet neće pokrenuti neku vrstu reforme Ujedinjenog kraljevstva.
Igor Štiks, sjajni hrvatski pisac koji živi u Edinburgu priča u beogradskom NIN-u o svom doživljaju aktuelne škotske političke situacije. Objašnjava ono na čemu insistiraju mnogi analitičari - Škoti su prirodni ljevičari, sa mnogo manje povjerenja u konzervativno mišljenje koje Englezi tako vole, pa kaže kako jedan od aktuelnih viceva pojašnjava - u Škotskoj postoji više pandi nego konzervativaca. Postoje dvije pande u dva zološka vrta, dok u škotskom parlamentu sjedi jedan konzervativac.
Jedan od najzanimljivijih škotskih pisaca je neo-noar majstor Ijan Renkin. U njegovim romanima o mrzovoljnom inspektori Rebusu napisanim posljednjih godina data je sasvim precizna slika škotskog društva u svijetlu referendumke dileme. Stariji, poput samog Rebusa uglavnom ne žele promjene, dok oni mlađi, poput inspektorke Šivon Klark navijaju za - promjene. Vi prosudite što je bolje za jedno društvo - kad "pobijede" stariji ili mlađi...
Opet, kakav god rasplet da je uslijedio neke stvari bi ostale nedodirljive - bila nezavisna ili dio Britanije Škotska će i dalje biti domovina viskija. Sveto piće, opjevano u više pjesama, romana i filmova od bilo kog drugog pića (izuzev vina, svakako), i dalje će donositi značajne prihode Londonu. U nedodirljive škotske vrijednosti spada i ser Šon Koneri, veliki zagovornik nezavisnosti i vjerovatno planetarno najpoznatiji i najprepoznatljiviji Škot. Tu je i Endi Mari, teniser koji je koliko toliko zaliječio britansku frustraciju osvajanjem Vimbldona prije par godina, a koji se, noć prije glasanja “izjasnio” za Škotsku. I sljedeće njegove titule, biće - i engleski ponos.
Bonus video:
