Opet je sazrelo vrijeme da se javno profesionalno odgovorno pozabavimo našim poreznicima. Poreska samodovoljnost jer su “oni država“ razvojno je nelogična. Plata poreznika zavisi upravo od poreskog obveznika kojeg su obavezni da kontrolišu. Ovo je vizura koju rijetki među njima prihvataju bez zazora.
Prošle godine je napravljen dobar izbor ljudskih resursa u vezi poreskog direktora, koji je trebalo da dobije zeleno svjetlo da mijenja dugogodišnju skramu jednog prilično uštogljenog, ekonomski i finansijski neobučenog i nespremnog, ali visoko radnog tima. Uz par početnih grešaka sa svakojakim javnim spinovanjima, počeli su se raditi dobri, kvalitetni i strateški važni potezi. Prijeko potrebne promjene informacionog sistema, bez obzira da li je aranžman organizacije nabavke poluprivatni ili nešto slično, počele su se diskretno i uporno mijenjati zvanično neuspostavljene ali uvriježene netačne prakse rada poreskih inspektora. Ipak, nedavna preopširna pisanija opravdanja o tome kako su se u periodu kraćem od godinu dana izmijenile osnovice za obračun poreza za kupljeni automobil strukovno je neodrživa.
Podnesite žalbu
Kada poreznici preporučuju poreskom obvezniku da podnese žalbu na rješenje sa kojim se ne slaže, iako je to njegovo zakonsko pravo (a već je platio jer žalba ne odlaže isplatu), to realno znači da poreznici znaju da nešto nisu dobro odradili. Ne iskazuju minimum javnog profesionalnog stava da pokušaju da brane svoje rješenje nego po ustaljenom ubuđalom običaju, prebacuju odgovornost na tobožnji drugostepeni organ, a to su opet oni. Ciničnost predloga iz nedavnog javnog poreskog izvješća prikriva javnu profesionalnu sistemsku tajnu da ako bi se Upravni sud CG samo bavio rješenjima koja se osporavaju poreznicima, to bi se mjerilo milionima otkrivene i sudski potvrđene greške, i to ne prema malim i srednjim kompanija, ili fizičkim licima, nego čak i prema velikim kompanijama čiji diplomatski iscrpljujući pritisci oko sudski jednostavno dokazive nedosljednosti poreznika od prije neku godinu vise iznad glava naših javnih administratora.
Ova institucionalna ciničnost je prevelika iz sljedećeg razloga: poreznici imaju bezbroj neodrživih odavno bajatih višedecenijskih praksi, koje se nisu dokazale/dopunile/provjerile uz i kao slijeđenje zakona, sa usaglašenim i uvezanim primjenama koje treba da traju, ali se i mijenjaju. Stoga, žalba kojom se ospori rješenje drži se po fiokama godinama ili pak šalje sa adrese na adresu, u čekanju kakvog birokratskog Godoa. Samim tim, ništa se ne radi da se riješi takvo sistemsko papirološko “druženje“ sa moljcima u davnašnjoj prašini, što rezultira u nenamjernoj ali lako vidljivoj potrošnji premnogo živaca i dobre energije poreskih obveznika CG. Onda ne treba da iznenađuju ukupne zbunjenosti retorika oko sive ekonomije.
Stvarno stanje
Pored svih više kratkoročnih nego permanentnih slabosti, lokalni timovi udarnih revizorskih ino-kompanija su sposobni da u saradnji sa regionalnim kućama drže kvalitet i pruže klijentima potrebnu metodičnost, da se ukupnom tržištu emituje poruka da je, u mjeri mogućeg, za povjerioce i investitore situacija pod kontrolom. Koliko god naši parlamentarci pokušavali da ovo opovrgnu u populističkim naletima kada žele dokazati da su komercijalni ino-revizori korumpirani, to u praksi svakodnevnog poslovanja i napornoj komplikovanoj primjeni međunarodnih standarda, računovodstva i revizije, nije tako. Na kraju 2013, u zvaničnim revizorskim izvještajima najjačih poslovnih institucija u zemllji, uključena je opravdana napomena, koja boli svojom strukovnom istinitošću:
“Poreski zakoni Crne Gore se često različito tumače i predmet su čestih izmjena. Tumačenja poreskih zakona od strane poreskih vlasti u odnosu na transakcije i aktivnosti klijenta mogu se razlikovati od rukovodstva klijenta. Kao rezultat iznijetog, transakcije mogu biti osporene od strane poreskih vlasti i klijentu se može odrediti dodatni iznos poreza, kazni i kamata“. Ova napomena u prevodu znači: poreska tumačenja se dobijaju u rječniku koji je najmanje pomoć, a najviše sakrivanje iza normi (prepisivanje zakonskih odredbi) da se ne odredi jedinstvena i jednostavna, lako shvativa i obračunski uprošćena, praksa obračuna poreske osnovice, a samim tim i poreske obaveze.
Biznis barijera
Ovo je najveća biznis barijera u Crnoj Gori, kojom se ona zabavna neoliberalna knjižica za godišnje samopohvaljivanje “Doing business“ ne bavi. U vezi ove poslovne barijere sistemski se ne čini mnogo da bude zamijenjena stabilnom i struci otvorenom metodologijom stabilnog rada poreskih vlasti sa poreskim obveznicima, koja bi na održiv i sistemski jasan način bila predmetom dopunjavanja, a potom i sudskog potvrđivanja. Na kraju, poreska tumačenja se pišu uz odsustvo zajedničkog sučeljavanja argumentacije i saradnje, jer poznavanje međunarodnih računovodstvenih standarda pripada malom broju profesionalaca na ukupnom tržištu, a njih skoro da nema kod poreskih vlasti, uz obavezujuće iskazivanje dužnog poštovanja malom broju neumornih čuvalaca struke u ustajaloj poreskoj instituciji.
Sistemski je poražavajuće kada čujete od jednog od udarnih poreznika sistema da su inostrani menadžeri u CG toliko lukavi i prefigani, pa poreznicima nije omogućeno da rade svoj posao
Postoji značajan problem, koji možda drži poreske inspektore tako neprijatno namćorastim kada rade svoj posao, a ne dotiče se njihovih ograničenih kompetencija. Ako ko smatra da su struke računovođa/revizora nepotrebne u bilo kojem smislu, to su nosioci poslovnosti u Crnoj Gori kojima su finansijski izvještaji i dalje nužno zlo. A, dok crnogorski biznismeni, većinom lokalni, ali i internacionalni, ne nauče da čitaju izvještaje, poštujući odgovornost pripreme i sastavljanja izvještaja, svaki njihov biznis će biti sve osim razvojno orijentisan, a naši poreznici će imati idealno opravdanje da svakog odgovornog menadžera tretiraju kao kriminalca.
Sistemski je poražavajuće kada čujete od jednog od udarnih poreznika sistema da su inostrani menadžeri u CG toliko lukavi i prefigani, pa poreznicima nije omogućeno da rade svoj posao. Onda se građanski i profesionalno treba pitati da li to glavni nosioci poreskih vlasti priznaju limite i slabosti, a sve o trošku poreskih obveznika. Možda se dodatno možemo upitati da li je poresko rješenje iz etiketa o prefiganosti i lukavosti donijeto suprotno zakonima u Crnoj Gori, pa ako neko hoće da se neodrživo optuži da iznosi pare iz zemlje na koje je već plaćen porez na dobit zemlje, onda se treba spoznajno suočiti sa činjenicom da to nije nezakonito.
Naše kapitalne tokove novca smo odavno u cjelosti liberalizovali, pa se parcijalnošću sagledavanja poreskog i pravnog okvira ne može diskreciono obračunati porez na gotovinu koja se zove dividendom iako je u pitanju d.o.o., i to smatrati “pravdom u ime Crne Gore“. Biće sistemski tužno kada naplaćeni porez, jer žalba ne odlaže rješenje, iako su svi žalbeni rokovi odavno probijeni zbog onih malopređašnjih moljaca po fiokama, visoko vjerovatno budućim sudskim rješenjem, bude vraćen poreskom obvezniku.
Država ne treba da bude prijetnja
Tačno je, najjači strukovni mehanizam rada poreznika je sumnja da ih neko laže, zato i treba da uporno i neumorno “češljaju papire i brojke”. Ipak, sistemski smo daleko od poreznika koji će umjeti da prepoznaju i razdvoje “kukolj od žita“, jer živimo ekonomsku stvarnost gdje značajan dio poreznika trči da prećuti sve o kukolju, a opterete po naredbi žito do iznemoglosti, usmjeravajući svoj rad kroz beskrajno puno nepotrebnih birokratskih pristupa. Taj veliki galimatijas sakrivanja, takav haos može poslužiti na kratak rok da se možda sačuva previd da se odsustvo jasnosti i dosljednosti može braniti kao sprovođenje zakona i kao snaga države.
Država kao koncept modernog života u zajedinci ne treba da služi kao prijetnja poreznika odnosno njihovo generalno opravdanje, nego predstavlja ugovor svakog građanina i privrednog subjekta da će poštovati zakonske uzuse koji važe za određenu nacionalnu ekonomiju
Međutim, tada postaje ključno koliko stvarno je takav sistem trošak umjesto da bude stub ekonomije, a nevažno da li se poznaje zakon i struka.
Nakon šest zahtjevnih kontrola, od kojih samo jedna nikada nije završena, bez krivice poreskog obveznika, strukovno mogu potvrditi da su u radu sa poreskim zaposlenima u pitanju pozitivna i visoko kvalitetna iskustva, iako naporna ali to je objašnjivo i očekivano. Rad sa sjajnim gospođama koje su dijel(il)e svoje znanje, ali i svoje nedoumice, kao i bile otvorene za takvu istu saradnju od strane poreskog(ih) obveznika je sistemski neprocjenjiv. Kada možete transparentno da pozovete i dobijete mišljenje, a potom tražite i zvanični stav, pa se to sve slaže i to se može upariti, onda se osjećate kao odgovorni poreski operativac i možete biti principijelna poslovna podrška rukovodiocima. Za laike i političare i neoliberalce, to se zove stabilan ekonomski ambijent.
Zamislite iskustvo sa međunarodnog seminara: slušate kako su negdje drugdje poreski inspektori posvetili dovoljno vremena obuci na licu mjesta poreskog obveznika u tipologiji “upoznavanje i podjela iskustava i praksi, odnosno spoznaje ključnog biznisa obveznika, a u svijetlu poreskog i ukupnog zakonodavstva“.
Država kao koncept modernog života u zajedinci ne treba da služi kao prijetnja poreznika odnosno njihovo generalno opravdanje, nego predstavlja ugovor svakog građanina i privrednog subjekta da će poštovati zakonske uzuse koji važe za određenu nacionalnu ekonomiju. Kako god odlučimo da razvijamo ovu zajednicu, ljudski resursi među poreznicima trebaju se hitno i bez zastoja strateški i kadrovski do kraja i bez predomišljanja reformisati; ovo je davnašnja činjenica i potreba potencijala razvoja Crne Gore.
Bonus video:
