Polivanje - posipanje hladnom vodom, jedna od zanimljivih, možda prije bizarnih, ali sasvim izvjesno - učinkovitih - akcija koje se ovih nedjelja šire svijetom. Smisao akcije je humanitaran - skuplja se novac za borbu protiv opake bolesti. Zanimljiv momenat je da je akcija dobila planetarnu medijsku pažnju zahvaljujući učešću poznatih. U tome već postoji momenat sasvim u duhu medijske rialiti kulture - ljudi vole da vide slavne u “netipičnoj” situaciji - umjesto da su nasmijani na pisti, crvenom tepihu ili u televizijskom studiju, ljudi ih gledaju polivene hladnom vodom...
Koga sve nismo vidjeli skvašenog, kao crkveni miš, kako se obično kaže. Od Đokovića i Pekovića, preko Bila Gejtsa i Cukerberga do Čarlija Šina, koji je, sasvim u duhu Čarlija Harpera, po sebi umjesto hladne vode posuo - deset hiljada dolara, odnosno iznos njegove donacije za borbu protiv amiotrofične lateralne skleroze, kako se zove bolest za čije se proučavanje ovom planetarnom akcijom prikupljaju pare. Fudbaler Materaci se polio iz šampionskog pehara, i prozvao, očekivano - Zidana... Taj duel se nastavlja.
Ipak, moj favorit je sjajna rukometašica Katarina Bulatović koja je “prozvala” političara Peđu Boškovića, koji je pored svega ostalog, zadužen i za crnogorski rukomet. Koga će on odabrati, živo me zanima. Kad je preživio onu rukometnu utakmicu u Lisabonu - sjećate se, tada je publika napala nekoliko pristalica crnogorskog tima, pa su igrači sa terena “odbranili” svoje navijače (obično je obrnuto) - preteći će i kofu hladne vode. Bošković bi mogao, dobro skvašen, da akciju raširi među svojima - neka prozove, recimo, premijera Đukanovića, rektorku Vojvodić, Miška Vukovića (sa skvašenom bradom izgledao bi kao viking). Vlažna Radmila bi sigurno ostavila moćan utisak, a mokri Đukanović bi izgledao kao Boro Miranović kad je onomad preplivao Moraču u sred zime... Ali, ni to mu ne bi donijelo - otrežnjenje. Neki mamurluci su jači i od najhladnije vode.
Mugošu ne prozivajte, naći će način da od vas naplati Marezu koju bude koristio...
Za DPS bi prava mjera bila metod izvjesne starlete - koja je odabrala smiješno malu kofu. Prije bi se reklo - bokalčić. Idealno za njihov koncept usvajanja evropskih vrijednosti - koji uvijek ima elemente parodije.
Ipak, čini mi se da bi prava stvar bila da je neko na polivanje pozvao političare koji su sada na odmoru. Da vidimo, recimo, Krivokapića kako ga hladna voda konačno budi iz dugogodišnjeg zimskog sna. Da li bi prepoznao, probuđen, gdje se nalazi i što mu je činiti? Kad mu već ne pomaže hladno prosuđivanje, možda mu pomogne hladna voda. Za neke bi u tu hladnu vodu trebalo dodati i neko jako sredstvo za (pro)čišćenje. Ko zna da li bi i to pomoglo da čista srca uđu u priču koju su, kako izgleda, takođe pretvorili u parodiju.
Crnogorska verzija akcije mogla bi da bude posipanje, ali ne hladnom vodom, već pepelom. To bi bila prava disciplina za Crnu Goru. Ovdje se to radi odvajkada, bez ikakvog planetarnog odjeka ili humanitarnog doprinosa bilo čemu. To rade političari, njihovi hitri i na sve spremni intelektualci, novinari, posluga od svake vrste...
* * *
Možda bi se moglo reći da je poezija polivanje smisla po svijetu. Po našem postojanju. To je “akcija” koja traje od Homera i pjesnika Epa o Gilgamešu, i njenu himanitarnu vrijednost nemoguće je izmjeriti. Veća je od svega. Prošle nedjelje umro je jedan veliki pjesnik - Miodrag Pavlović, jedan od onih koji su presudno izmijenili pejzaž pjevanja na ovom, četvoroimenom, jeziku. Smisao koji poezija izliva po postojanju ponekad je hladniji od najhladnijeg leda. I čak i tada - ljekovitiji je od bilo kojeg medikamenta ili trave... Pavlović je bio pjesnik od takve, najplemenitije vrste.
Bonus video:
