Ni jedan Vladin resor nije prisutan u crnogorskoj javnosti koliko Ministarstvo zdravlja, zajedno sa Fondom za zdravstveno osiguranje i Apotekarskom ustanovom „Montefarm“.
Nijesu u pitanju rekonstrukcija neuslovnih bolesničkih soba i prijemnog odjeljenja u KCCG, eliminisanje plavih koverata, nabavka dijagnostičkih aparata i sl., već matematičke analize podataka koje im obezbjeđuje njihov umreženi informacioni sistem.
U vrijeme dvoipogodišnje nestašice ljekova složna trojka je pričala o oborenim tenderima i Komisiji za javne nabavke, ne mjereći udio sopstvene odgovornosti u postupku nabavke ljekova. Po njihovom mišljenju za nestašicu ljekova bili su krivi izabrani doktori i pacijenti, prvi što „propisuju previše recepata“, a drugi što „prave kućne zalihe“. U periodu nestašice ljekova recepti nijesu mogli biti realizovani, pa je Fond imao mogućnost da ostvari uštedu na račun građana! Takođe je bila neosnovana priča o kućnim zalihama, jer iz praznih apoteka nema kućnih zaliha!
Izabrani doktori i njihovi timovi u većini domova zdravlja rade u neprimjerenim uslovima, lišeni mogućnosti za stručno usavršavanje, makar toliko da budu u toku savremenih medicinskih dostignuća, uključujući tržište ljekova. Mislim da su posljednjih godina posjetili samo dvodnevni kurs za računare, koji su im olakšali posao a zagorčali život.
Čudno je da se u Ministarstvu zdravlja pitaju: „Zar je narod toliko bolestan?“ Starosna struktura stanovništva u Crnoj Gori nije nepoznanica, iako se njome bave kompjuteri izvan Fonda zdravstva. Kako sačuvati zdravlje u stresnom vremenu, u zagađenoj životnoj sredini, u opštoj nemaštini koja isključuje zdravu ishranu... i bez preventive kojom se niko ne bavi.
Ministrova briga zbog enormne potrošnje antibiotika, “diklofenaka” i drugih ljekova sa štetnim dejstvom jeste razumljiva, ali narod nema izbora. “Diklofenak” i “brufen” su jedine tablete protiv bolova koje se kod nas mogu dobiti na recept, a svakog nešto boli. Ugledni francuski doktori Even i Debre, analizirajući tržište ljekova u Francuskoj, došli su do saznanja da je 50% ljekova beskorisno, a 5% izuzetno štetno, što znači da se i bogati truju.
Nakon ranije izjave o mjesečnoj potrošnji od 87,00 eura za ljekove po glavi stanovnika, na Skupštinskom odboru za zdravlje, rad i socijalnu politiku ministar zdravlja je objelodanio novo otkriće:
„U Crnoj Gori oko 50 odsto pacijenata koristi ljekove mimo onoga kako je ljekar propisao, ne pridržavajući se načina uzimanja ni propisane doze“.
Znamo da su kompjuteri svemoćni, ali ih je ovdje neko nadmašio, što predstavlja novo naučno dostignuće u oblasti obrade podataka. Nedostaju imena neposlušnih pacijenata, pa je za očekivati da brižni predstavnici naroda zamole nadležne da spisak dostave Skupštini na uvid.
Bonus video:
