DPS uvraća udarac, od sjevera prema jugu, potom pravcem istok-zapad, gdje će se kanda zaustaviti. Vrijeme, međutim, teče, dobro je što se koalicioni pregovori otežu do jeseni pak će birači posve zaboraviti što je ko zborio. Pogotovo onaj dio evropskog lica Podgorice koji se nije isticao jasnoćom. Eh, kad bi barem svi zaboravni i letargični Crnogorci glasali za SDP. Puna kapa - stabilna vlast - vječnost na horizontu. Korisnih nejasnoća, neznanja i korupcije taman kol’ko treba.
U nastojanju da odbiju svaku “opasnu” djelatnost (promjenu), evo nam svako malo “događaja” i izjava za javnost. Ovaj prividno politički duh pouzdani protivnik svakog preobražaja otkrio je ljenškarenje kao privid akcije i sasvim specifičan oblik rada protiv rada. On nije samo dio njegove nesposobnosti za djelatnost već i njegovog nehtjenja djelatnosti - djelo jedne nemoći preobražene u patriotsko načelo. Kad se stari kompanjoni mjesecima “dogovaraju” oko vlasti u jednoj opštini u državi koja je manja od prosječne evropske opštine, onda se tu kuva nešto epohalno i odlučujuće za region i Evropu. Čujemo ovih dana - nakon dva mjeseca - da su pregovori priješli na nivo predsjednika.
Hoće da neće
Zaneseni predizbornom retorikom šta li, SDP-ovci kao da predadoše zaboravu ko drži visak, a ko miješa malter. Čije je da radi radnju, a čije da jotuje. Ko ih je barem najpotonjih 17 godina zapošljavao na lezihljebe radna mjesta i slao u evropske metropole i hotele. SDP kadar živi u najboljoj od svih mogućih država, ali protiv svojih uvjerenja. Demokrate dobro namještene i opskrbljene u jednom nedemokratskom društvu. Tako rascijepljenog bića, međutim, za vječnost se raspituju. Iz bogatstva tog proturječja - ako je vjerovati dijalektičarima - zanago će se nešto ispiliti. Ka’ će, ne znamo. No, je li neko rekao da nam se neđe žuri?
S druge strane, treba vlastonoscima čestitati na uzdržanosti i strpljenju po pitanju nestašnog držanja inače krotko podobnog saigrača. Mudrost kojom ih je obdarila poluvjekovna vlast sjetuje, da ih uzigrane, ne ometaju dok privedu performans do kraja, zabavljajući sebe i publiku dugo toplo ljeto. S jeseni, pristupiće rodnom jatu - gđe vlast počiva i tići se. U Podgorici je sa 5000 glasova prevagnuo nedepeesovski, opštenarodni front i to je valjda razlog da profi demokrate optrče svih devet krugova prije neg’ prilegnu u izdašno i udobno DPS gnijezdo.
Politički vašar u režiji dosade
Cjeloljetna ova pogađanja i naklapanja nadopuna su za ono čega nema a moglo je da bude. Podsjećanje na sve što je socijaldemokratija propustila za dvije decenije partnerstva „na pravoj strani istorije“, vodeći borbu na pogrešnom frontu, u pogrešno vrijeme, odvažna protiv lažnih protivnika, neznatna i smetena spram realnih, biranom frazom i prividno osuđujući politiku kojoj sami doprinose. Uprkos zbiru svih tih izvrtanja i dosljednoj smušenosti, neumorno rasturaju drogu „demokratskih promjena“ dok se beznađe i protivrječnosti u CG društvu slažu i gomilaju.
Što je zdrava i okrepljujuća politička volja tanja i neznatnija, to se glasnije i bučnije zagovaraju grandiozni projekti evropskih i atlantskih integracija. Nije slučajno što je kod patriotskih demokrata sve podređeno čekanju velikih događaja. Ukoliko je život prazniji - manje život a više pustinja - utoliko je obećanje „pravog“ i „istorijskog“ događaja neophodnije kao terapija i opijum za narod. Načelo lukavstva je vrhovno radno načelo ove politike koja je zacijelo bez cilja, tj. sama sebi cilj, jedna igra kojom vlada duh nadigravanja i izigravanja. Pregovaračka ova djelatnost je djelatnost protiv djelatnosti, posao onemogućavanja demokratske većine da onemogući i prekine dalju depeesizaciju crnogorskog društva.
Bonus video:
