Isprva sam želio da napišem otvoreno pismo „onima“. Tragao sam za ljudima odgovornim za postavljanje bilborda u gradu. Saznao sam da se tim poslom bavi nekoliko firmi. Međutim, mene nije interesovalo samo postavljanje, već uklanjanje, odnosno garantovan rok i vrijeme tokom kojeg će „ono“ što je nalijepljeno na bilbordu ukrašavati grad.
Izbori su prošli, mi naravno još uvijek nismo dobili rezultate, odnosno, vlada pijačna atmosfera, političko-piljarska trampa i trgovina. Na bilbordima su i dalje ozarena lica i naravno obećanja. Većina obećanja odnosi se na Podgoricu koja će postati preko noći Evropski grad i da će se otkriti Evropsko lice Podgorice. Od silne izborne euforije ostali su samo bilbordi.
Oni se sa bilborda i dalje osmjehuju. Istina, upekla je zvijezda nebeska pa su im odijela „spala“, izblijeđela, ali štelovani osmijesi su i dalje tu. Keze nam se političari sa bilborda i dalje, kao da čekaju ponavljanje izbora.
Isprva se u toku predizborne kampanje osjeti opterećenje agresivnom političkom propagandom, pa slijedi zasićenost, ali pojava političara na gradskim bilbordima i nakon izbora izaziva prezasićenost.
Bilo je bolje po njih da su sami sebe uklonili sa bilborda, pa čak i da je posrijedi bio zakup na mjesec dana. Sunce ih je otkrilo, i sad su blijedi. Lažni su, a postali su i dosadni.
Ipak, na nekoliko bilborda su posteri promijenjeni. Prvi je reagovao Aleksa Bečić, odnosno poletio je. Obnovio je bilborde i sad ga možemo vidjeti kako širi ruke dok mu skupina ljudi iza njega aplaudira. On se zahvaljuje svojim glasačima i sugeriše da je tek počeo njegov uspon. Širi ruke kao da leti opisujući koliko je poraslo njegovo srce zbog glasova i povjerenja koje su mu građani ukazali.
Iako predstavlja partiju koju su često krasili nazadni stavovi i rezoni koji kasne po par decenija, Aleksi se mora priznati da je vodio jaku i efektnu kampanju. „Ajd' polako“ je isprva predstavljalo povod za sprdnju i kružilo u formi vica, ali popularnost te reklame nije Aleksi škodila, baš naprotiv. Naravno, mogla je kampanja da prođe i bez slona koji kljovom bode hijenu, ali kad nemamo zološki vrt, i to samo doprinosi gradu.
Istina, pojavio se i Aleksin promotivni spot koji skoro da je bizaran, i više liči na promovisanje dobrovoljnog davanja krvi nego na političku kampanju. On i njegova ekipa penju se na kutije koje se ispunjavaju nekom tečnošću. „Nego ajde.“, reći će neko. Ali, i to je novitet, samo da nisu izlizana obećanja i plašenje naroda, sve ostalo se oprašta.
Efekat kampanje može se analizirati i kroz to da na internetu kruže fotografije sa ispraćaja studentkinje iz Podgorice na studije u SAD. Njeni prijatelji su je sa podgoričkog aerodroma ispratili tako što su raširili čaršav na kojem je velikim slovima pisalo „AJD' POLAKO“.
Valja pomenuti i da je Aleksa jedini tip koji je na predizbornim sučeljavanjima govorio direktno i bez okolišanja. Govorio je o govnima i smatram da je to građanima najbitnije. Na svega par kilometara od centra Podgorice „vladaju“ septičke jame. Naselja na Zlatici, takozvano Divlje naselje, kao i mnogo okolnih naselja nemaju pristup gradskoj kanalizacionoj mreži. Užas je što se nedaleko od tih septičkih jama i groblja u Zagoriču nalazi izvorište vode, one vode što se cijevima dovodi do naših sterilno čistih čaša iz kojih pijemo.
Dakle, dok su ostali govorili o ekspresnoj transformaciji Podgorice u Evropski grad, mi smo u govnima do guše, u svakom smislu.
Sunce je peklo i vjerovatno dobro sasušilo ljepilo koje je držalo naše drage političare čvrsto vezane za bilborde. Iskreno sam se radovao kad sam vidio da dva radnika špatlama stružu političare. Počeli su od skupocjenih cipela, pa uz ispeglane pantalone pravo ka glavi. Na podu im je poster za Koktu.
Vjerovatno rade to sa merakom, kao da šišaju ovce špatlama uklanjaju političare, da i na njih da dođe red jednom. Vjerovatno je vrhunac špatulanje face, mini-osveta za sve ove godine laži i podmetanja.
Imao sam želju da stanem i da im se pridružim, da i ja špatlom malo radim, ali bi me radnici sigurno prezrivo pogledali i rekli: „Ajd' polako“.
Bonus video:
