Odgovor na tekst “Kuda ide crnogorsko maslinarstvo?”, autora Pavla Radulovića, Vijesti, 11.06.2014.
Ne poznajem gospodina Pavla Radulovića, osim što sam iz potpisanog teksta vidio da je član Gradskog odbora Glavnog grada Pozitivne Crne Gore. Pročitao sam njegov autorski tekst, i mada nijesam razumio da li se uopšte bavi uzgojem maslina ili proizvodnjom maslinovog ulja, zaključio sam da gospodin Radulović nema problem sa mnom, nego sa činjenicama koje mu nedostaju kao osnov za olako iznošenje sopstvenih tvrdnji. A to se zove politikantstvo, da ne kažem podmetanje.
Ukoliko želi da me demantuje, pozivam gospodina Radulovića da odgovori na sljedeća pitanja. Ali konkretno. Koga to ministar poljoprivrede gura u dužničko ropstvo? Kada sam izjavio da Crnoj Gori nije potrebna poljoprivreda? Da li gospodin Radulović uopšte zna ko je u Ministarstvu poljoprivrede savjetnik za maslinarstvo? Da li poznaje jednog jedinog savjetnika koji radi u Ministarstvu? Što je to nedopustivo što sam uradio kao ministar? Što to nema smisla u nastojanju da se revitalizuje 80.000 stabala maslina? U čemu je problem da troje mladih ljudi iz Crne Gore ode na specijalizaciju u Španiju? Ko “baca novac” kada njihovo usavršavanje ne košta poreske obveznike Crne Gore? Kako sam to usrećio građane sa spoljnotrgovinskim deficitom, kada se on smanjuje otkako sam postao ministar? Da li kao upravnik sektora za vinogradarstvo na Ćemovskom polju i od nedavno svršeni student voćarsko-vinogradarskog smjera na Biotehničkom fakultetu smatra da sam pogriješio što sam insistirao da se za uzgoj maslina i proizvodnju maslinovog ulja izradi posebna sektorska studija o potencijalu razvoja, umjesto da, kao do sada, ova tema bude marginalna u okviru analiza o proizvodnji voća i povrća? I na kraju, kada su sve mjere toliko jednostavne, zašto do sada nije revitalizovao maslinjak na Valdanosu?
Zahvalan sam na savjetu da angažujem profesore sa Biotehničkog fakulteta, koji je, da podsjetim, za vrijeme dok je njime upravljala supruga suvlasnika novine u kojoj je gospodin Radulović objavio autorski tekst, dobio od Ministarstva poljoprivrede 6 miliona eura za razna istraživanja, analize i dijeljenje savjeta. Međutim, neumoljive činjenice govore da je upravo za te četiri godine spoljnotrgovinski deficit poljoprivrednih proizvoda rastao, 80.000 stabala ostalo nerevitalizovano, poljoprivredna proizvodnja bila manja nego danas, kao i broj mladih stručnjaka koji su radili u Ministarstvu.
Poznato mi je da je gospodinu Raduloviću i partiji iz koje dolazi cilj da se ne radi ništa. Zato i kaže da bi “najbolje bilo da ništa i ne pokušavam uraditi dok sam na čelu Ministarstva”. Juče sam prisustvovao radu Odbora za turizam i poljoprivredu koji je, čudne li koincidencije, rapravljao o Prijedlogu zakona o maslinarstvu. Upitao sam predstavnike partije iz koje dolazi gospodin Radulović da mi konkretno odgovore zbog čega su glasali “protiv” Prijedloga zakona. Nijesu naveli niti jedan argument. Došli su sa opredjeljenjem da budu protiv i tako izašli iz sale. Pitam se kako neko ko ima a priori negativan stav može pripadati partiji koja se zove “Pozitivna”?
Niti želim, niti mogu, da utičem na selekciju autorskih tekstova koje objavljuju ND “Vijesti”. Smatram da je normalan dijalog početak rješenja problema. Ipak, nadam se da mi gospodin Radulović i svi kojima su politikanstvo i nerealne političke ambicije važnije od nastojanja da se na temelju struke rješavaju problemi, neće zamjeriti što ću ubuduće ignorisati ovakve i slične tekstove. Kada je u pitanju struka, uskoro će, sa uzgajivačima maslina, biti organizovana prezentacija sektorske studije o maslinarstvu. To će biti lijepa prilika da gospodin Radulović pokaže svoju kompentenciju u oblasti za koju se deklariše kao stručnjak.
Bonus video:
