Prvi ili glavni problem nije kandidat DPS-a već sam DPS! Ima li veće sramote nego živjeti u zemlji koja treba da bude demokratska a u kojoj vlast nikada nije promijenjena na izborima?! Zato jer oni nikad nijesu ni bili demokratski. Zbog te činjenice treba da bude neprijatno svima. I vladajućoj stranci koja zloupotrebama dobija sve izbore, ali i divizijama njenih glasača koji učestvuju u tom lažiranju demokratije.
Zato se svaki pristojan građanin crveni kada sluša lidera DPS-a koji mu cinično objašnjava kako je tajna decenijske vladavine u “najboljoj ponudi” koju njegova stranka iznosi na političko tržište. I laicima, a kamoli Đukanoviću, jasno je da on i DPS vladaju svih ovih godina bez legitimiteta u biračkom tijelu i realnoj volji građana. Zato je korupcija enormna, a devastacija svih resursa brutalna, jer vlast koja se dobija prevratima na ulici ili krađom na izborima uvijek biva takva. Od Lenjina do Mila. To je i razlog zašto je benigna izjava ambasadora Drobniča - da je smjenjivost vlasti temelj demokratije, toliko zaboljela šefa DPS-a.
Sramota je glasati za kandidata broj 5 jer bi on, po sopstvenom priznanju, bio gradonačelnik kontinuiteta. To znači da bi sve ono što je zadesilo Podgoricu posljednjih 15 godina pod Mugošom, sada imalo svoj nastavak sa Stijepovićem.
Sramota je zaokružiti broj 5 jer partija koja je odgovorna za najveću poharu grada i gradske kase u njegovoj istoriji, ne zaslužuje novi mandat. Uporedite samo imovinski karton Mugoše i sinova prije osvajanja Podgorice i sada na kraju njihove ere! Kuće, stanovi, zemlja, bulevari, autopark, bankovni računi... Mlađi sin gradonačelnika za noć na beogradskom splavu potroši 10 hiljada eura ili dvaput više od toga u gradskom kazinu Valensije?! A doskora je bio bez dana radnog staža, plaćenog poreza, zaposlenog... Za to vrijeme njegov otac je za hiljade sugrađana, nezaposlenih a vrijednih, obrazovanih ali bez kumovskog pedigrea, za njihovu djecu, našao mjesta u taksi službama, sekjuriti firmama i na stvovarištima širom Podgorice. Za par stotina eura mjesečno.
Zar nije sramota glasati za kontinuitet partije i gradonačelnika koji je vrijeđao i ponižavao osobe sa hendikepom, koji je psovao neistomišljenike, NVO aktiviste i opozicionare, koji je linčovao i napadao novinare. I koji je, čak, za potrebe svoje partije i spas svoje kože, žrtvovao sina tjerajući ga dvije godine da laže i prikriva činjenice iz ledene noći prepada i linča. Zbilja, svako ko glasa za DPS na ovim izborima glasa za linč nad sopstvenom djecom jer šalje poruku javnosti da je nasilje legitimno, da je pljačka poželjna, a da je korupcija neminovna. I sve dok se na izborima promoter takve politike i vrijednosti ne kazni, održavaće se status quo.
Sramota je zaokružiti broj 5 na ovim izborima i zbog samog kandidata.
Ovih dana, čak i simpatizeri DPS-a, gunđaju kako je, valjda, njihova velika stranka imala “pismenijeg od Miga"?! Kako ne bi morali ovoliko da se crvene! Izborom Stijepovića, Đukanović otkriva dvije slabosti: prvu, da je broj njemu odanih u partija sve manji, a broj sumnjivih sve veći. S druge strane, tim potezom šef DPS-a pokazuje dimenzije sopstvene političke autističnosti. Sebe vidi kao cara koji podanicima može da predloži i Stijepovića, siguran da su oni toliko pokorni i da će glasati i za njega! Kao da je u pitanju Žan Pol Sartr. Ili Pari Sen Žermen. Tako je Truhiljo spavao sa suprugama svojih ministara, a onda na sjednicama Vlade pričao viceve na račun “rogonja”. Cinizam je prirodni izraz svake diktature.
Nije, dakle, toliki problem Stijepovića gramatika. Ili obrazovanje. Veći je problem DPS. Mada je to uzročno-posljedično uvezano. Jer da nije pomenute gramatike i obrazovanja, Migo ne bi bio tako visoko pozicioniran u DPS-u. Iz toga proizilazi zaključak: neprijatno je zaista pristojnom čovjeku glasati za Stijepovića, ali je mnogo veća sramota zaokružiti kandidata DPS-a. Ko god on bio. Jer, ako nakon 25 godina građani ne osjećaju neprijatnost dok iz ovih ili onih razloga glasaju DPS, onda ovdje sistem treba vratiti na jednopartizam. I Crnu Goru proglasiti ne samo ekološkom, već i prvom državom u svijetu koja je nakon lošeg isksutva sa višestranačjem odlučila da se vrati na "sigurni" jednopartijski model vladanja. Zrelo naprijed.
Bonus video:
