Čitanje

Region u nevoljama. Sve države oko nas se bore sa poplavama. U Crnoj Gori nema tih problema. Čudi me da vladajuća partija to nije predstavila kao svoju zaslugu. Za ovakvu predizbornu kampanju to bi bilo normalno. Što vas, zapitajte se, može iznenaditi sa te adrese? Milo je zvao gdje treba, i - nema poplava... Ali, ima novih zaduženja. Svako malo pročitamo o novih sto, dvjesta miliona zaduženja. Treba platiti da nas sve te poplave zaobiđu.

Kad nabrajaju što će sve da urade - pet vrtića, škole, domovi za stare, kružni mostovi - neupućenom čovjeku bi izgledalo da se oni tek bore za vlast. Onda se čovjek sjeti da oni vladaju još od vremena kada je Rusija bila SSSR, a Liverpul prvak Engleske... I bilo bi lijepo da objasne ko im je do sada branio da urade sve te stvari koje obećavaju. Ili nisu stigli od montiranja procesa kritičarima režima i neposlušnim medijima?

Sajam knjiga je bio zanimljiv - a i ne može drugačije kad na jednom mjestu, kakvo god ono bilo, imate toliko knjiga i čitalaca. Bilo je i zanimljivih gostiju - od Vidojkovića do Šehića i italijanskog majstora Stefana Benija.

Ipak, medijska zvijezda Sajma bio je kandidat za gradonačelnika (i amaterski stand up komičar, aktuelni ministar obrazovanja) SMS koji je otkrio da upravo čita trotomnu Istoriju crnogorske književnosti. Zamislite kad je pročita, što će to biti. Ekspert. Kad počne da svoje šale o životu ukrašava složenim referencama na opus Ljudevita Paskovića ili Gavrila Trojičanina? Kad počne da “provlači” suptilne aluzije na Petra Prvog i Zmajeviće.

U Engleskoj su, nedavno, objavljeni rezultati istraživanja o tome što i koliko ljude čini raspoloženim. Zanimljiv je način mjerenja raspoloženja. Naime, ljudska sreća se, u rezultatima ovog istraživanja, konvertuje u iznos povišice. Ah, taj kapitalizam... I, zaključak je interesantan, možda i neočekivan. Ako čitate, taj mentalni proces proizvešće u vas zadovoljstvo kao da vam je saopšteno da ste dobili povišicu od 113 funti. Bavljenje sportom vam donosi radost kao povišica od 94 funte, a obilazak izložbi i drugih umjetničkih sadržaja - vrijedi kao povišica od 90 funti.

Kada političar (i čitalac) toga ranga, a ministar obrazovanja, kaže da voli da zasmijava ljude - to djeluje krajnje zabavno. Ali, nije baš tako. Ako vam je do komedije, pođete u bioskop i gledate neki Mamurluk ili nešto slično. Od gradonačelnika očekujete, u principu, druge stvari. Zabavljač, a? Možda je bolje da su ga poslali da predaje na Fakultetu dramskih umjetnosti - predmet scenska komika - ili nešto slično. Uostalom, ako su htjeli komičara - bolje da su predložili “buksovce”. To bi imalo i praktičnih prednosti - četvorodjelni gradonačelnik otvorio bi neslućene mogućnosti. Jedan je na sastanku, drugi na gradilištu, treći odmara kući, a četvri - traži investitore po inostranstvu. Bilo bi to vrlo praktično rješenje. A i humor bi bio kudikamo zabavniji. Ne bi se zasnivao samo na neobičnom izboru i izgovoru riječi...

Ovih dana jedna fotografija obilazi svijet: premijerov savjetnik u Turskoj bije čovjeka na ulici. Fotografija je jeziva. Čovjek u odijelu zamahuje nogom i udara mladića koji leži na zemlji i drže ga dva policajca. Da čovjek pomisli - Crna Gora je oaza demokratije - ovdje bar premijerovi savjetnici ne biju ljude na ulici. Ovdje se zna ko to smije da radi.

Uskoro će biti jasno da li je ovo - “pročitana” ekipa. Ipak, možda iz one “engleske” pouke o čitanju i vladajuća partija nauči nešto. Recimo, u akcijama kupovine glasova, mogli bi mnogo bolje (i jeftinije) da prođu, a korist za građane bila bi nemjerljiva. Kad već čitanje vrijedi više od sto funti, bilo bi im pametnije da ljudima za glas (ili ličnu kartu) umjesto novca daju - knjige. Pa ako je neko “tvrđi” potegnu se Šekpirova ili Tolstojeva sabrana djela. Nema toga ko ne bi “prelomio u mozak”.