Vratio se moj prijatelj sa odmora i nakon prvog radnog dana tvrdi da ga je Alchajmer ponio, rano veli, još nije u poznim godinama, ali siguran je da je podlegao bolesti. To se desilo onog trenutka kada je otvorio poštansko sanduče iz kojeg se na njega sručila biblioteka računa, opomena, potraživanja… Tvrdi da je tog prvog radnog dana zaboravio majci da kupi tablete, kod nje je ostavio mobilni telefon. Grožđe koje je platio na pijaci nije ponio, ključeve od stana na poslu, zaboravio je da plati račune, nije se javio kome je planirao, izgubio 30 eura…. veli Alchajmer sigurno, ne treba mu ni kod doktora da ide, vrijeme da gubi, dijagnozu je sam sebi napisao i ne dovodi je u sumnju. Priprema sebe psihički da ubuduće živi sa teretom te bolesti. Uvjeravamo ga da je to stres od prvog radnog dana nakon odmora, on odbacuje tu argumentaciju, drži da je sam lično Alchajmer, mada još uvijek dosta dobro izgleda za bolesnika koji ima takvu dijagnozu.
Dobro je i radi štosa, živjećemo od ove priče o njegovoj “bolesti” nekoliko dana, ali se svi i prisjećamo šta sve zaboravljamo. Kod nas je zaborav jako njegovana disciplina. Vlast zaboravlja šta je obećala, opozicija zaboravlja poraze, zaboravljaju ljudi, od stvari do čeljadi, sve što se može i ne smije zaboravljati.
Nakon odmora dočekale su nas opomene za dugove koje smo napravili po raznoraznim osnovama, a koje smo očigledno zaboravili da postoje. Ali sistem pamti, briži o svakom dugu koji smo ostavili za sobom, njeguje ga par godina, zaliva kamatom, pa šalje opomene pred utuženje, prijeti se sudskim izvršiteljima, sudom, oduzimanjem stvari… Osluškujete ko će vam na vrata zakucati, zamišljate strašne reketaše, poštaru se ne javljate, drama i nesigurnost se kao požar širi, živci igraju, televizoru ton na minimum utišan, čitate spikerima sa usa. Tokom ljeta su osnovane firme koje vam prijete sudom, dok ste vi odmarali, one su velikodušno preuzele vaše dugove od institucija koje potražuju ono što nijesu naplatili. U međuvremnu su vaši dugovi, od prije nekoliko godina, uvećeni nekoliko puta, čarobna moć kamate! Vi nemate priliku da provjerite da li su kamate realne, ili vam se čine poput divova iz bajke. Prosto ne možete da prepoznate dug koji je bio u pelenama prije par godina, a danas je to ozbiljna cifra. Niko vas u međuvremenu nije upozorio da on postoji!?
Sve se to dešava pred sam početak školske godine, valja djecu poslati u školu, udžbenici, novi, tek u knjižare stižu, mirišu sa novim cijenama. Potraga je i za polovnim, a mogu lijepo da se upakuju, ukoriče… Valja i studente za narednu godinu opremiti, dogovoriti smještaj, ako studiraju van svog grada. Studiranje je kod nas socijalna kategorija za odlaganje zaposlenja. Muke nastaju kad se diploma dobije, a potraga za poslom je izvjesna kao potraga za zlatnim runom. Samo oni koji imaju zdravlje astronauta, po novim zakonskim rješenjima, dočekaće penziju, ali je pitanje koliko će se tada radovati zlatnom runu…
Još ako ste bili opušteniji tokom odmora, ako ste vadili kreditnu karticu olako, pa saldo na njoj istopili ili ušli u minus, eto besanih noći. Ako ste imuni na opomene koje ste dobili, podijelite tu formulu sa ostalim sapatnicima koji žive u strahu od dugova koje su zaboravili, otvorite savjetovalište. Kako ignorisati opomene za dugove koje kao bumerang ovih dana udaraju u novčanik, snove, svađaju familije?
Naš prijatelj Alchajmer već je zaboravio da je bio na odmoru, ušao je u klinč sa računima i tužbama, pa ako pretekne, u oktobru par slobodnih dana da se do vazduha dođe…
***
Hrvati su priznali da njihov turizam nije ovog ljeta postigao rekorde, tvrde da je perjanica njihovog dijela Jadrana, Hvar, doživio pravi fijasko u posjeti. Hrvati u analizi kažu da se vjerovatno pretjeralo sa visokim cijenama, pa su turisti, pogotovo iz zapadnoevropskih zemalja, pohrlili u Tursku, Grčku….
Iz naše Nacionalne turističke organizacije i dalje tvrde da smo imali više turista ovog ljeta nego prošlog, i iz Glavnog grada kazuju kako Podgorici ni turisti odoljeti ne mogu. Julska rupa u Budvi, što se posjete tiče, zboravljena je i arhivirana. Turisti, pogotovo iz razvijenih zemalja, traže neke nove izazove, nije im samo dovoljna plaža nakrcana plastičnim mobilijarom.
Zato je pravi turistički ustanak ovog ljeta doživio Virpazar. Mala crmnička varošica vrvi od turista iz svih evropskih zemalja, Francuzi, Nijemci, Britanci, tradicionalno Česi, ima i Rusa… mir su pronašli na obali Skadarskog jezera. Konobari koji rade u virpazarskim lokalima žale se da su umorni, lakše bi im bilo na Primorju, kažu. Najjeftiniji krevet je 10 eura, turisti spavaju i po udaljenim selima, skuplje nego u Sutomoru, samo preko Rumije, a ista Opština… Šta je uzrok ovom turističkom ustanku u maloj crmničkoj varošici? Priroda. Turisti iz velikih gradova kažu da traže mir, tišinu, aktivan odmor, voze kajake, mogu da priušte sebi kupanje na zabačenim mjestima, vožnju biciklom, daleko od buke… Ne nedostaje im živa muzika, veliki i bučni zvučnici, dame koje se obavijaju oko šipke, ne žele da se slikaju sa zvijezdama novokomponovne muzike. Umorni su od velikih plaža, graje, nedostatka parkinga… ovdje turista sebi dozira ugođaj. Jednostavno, na odmoru je!
Bonus video:
