Peder, raspuštenica, ludak i sl. su neke od žargonski pogrdnih riječi kojima se opisuju osobe koje iskaču iz nekih nepisanih okvira i moralnih normi. Ovo su riječi kojima se opisuju osobe u čiju seksualnu orijentaciju sumnjate, žene koje su sticajem okolnosti ostale bez muža ili ako vas, ne daj bože, vide kod psihijatra. „Sudije morala i pisci normi“ su uveli još jedan termin, a to je „preletač“. Ovim pojmom se opisuje osoba koja se usudila promijeniti partiju ili, ne daj bože, partije. E baš o tome hoću da pišem, jer sam jedan od njih.
Ko su obično „sudije morala i pisci normi“? Obično su to osobe koje u sebi nose baš tu frustraciju, za koju traže pogrdno-prihvatljivu riječ, koja će se odomaćiti i na čiji pomen će se zlokobno keseriti. Obično su to moralni patuljci, kojima se čini da će, ako kritikuju boljeg i većeg, sami biti veći. Ali neće! Moralni patuljak će uvijek ostati patuljak.
Kim-džonunovsko razmišljanje vječne lojalnosti pogubnoj politici se odomaćilo i na našim prostorima i svako iskakanje iz takvog stereotipa se smatra pogubnim, s tim da te u Sjevernoj Koreji strijeljaju, a ovdje te etiketiraju sa „preletač“. Važno je biti i ostati član partije, ma kako ta partijska politika bila izvitoperena ili njen lider bio opterećen svojom lažnom veličinom. Sjeverna Koreja ima jednu prednost - ima samo jednog Kim Džong Una, a mi ih imamo više. Zajedničko svim našim kim džong unima jeste da se plaše boljih, da se okružuju poltronima, da pate od lažne veličine, da su svjesni da su do juče bili niko i ništa, a onda odjednom dobili moć.
Kim džong uni obično imaju i neki poremećaj koji ih sa dobijenom moći čine mnogo opasnim po okruženje, iako su u suštini kukavice. I onda, kada shvatite da takvo okruženje vama ne prija i da niste tražili Kim Džong Una sa svojim vrijednostima, već Mendelu i njegove vrijednosti i želite promijeniti okruženje, tada nastupa razbiješnjela rulja, prozivajući vas „preletačem“. U toj rulji koja trči za vama i grlato viče: „Drž'te preletača!“, obično se nalaze isprazne osobe koje svoj jedini društveni angažman vide u grlatom zavijanju. Uglavnom se radi o osobama koje nemaju ništa da vam ponude, osim navodne političke nevinosti kojom se šepure. Njih niko nigdje nije nikada zvao, oni nikome nisu bili potrebni i nikome njihovo mišljenje ne treba, jer ga suštinski i nemaju.
Ovom prilikom želim da se borim za slobodu izbora, kao jednog od osnovnih ljudskih prava. Želim da napravim jasnu distancu između očigledne političke korupcije, kojom se suštinski mijenja volja naroda i za koju bi trebalo krivično odgovarati i iskrene želje i osjećaja da se loše osjećate u jednom partijskom okruženju i da želite nešto drugo, treće, četvrto, peto ili deseto. Sve dok imate želju za društvenim angažmanom i sve dok pratite svoju ideju i ideale budite slobodni graditi ili birati svoj politički dom.
I na kraju, poruka svim onim političkim nakazama i medijima koji im povlađuju i koji su ovih dana spinovale pokušaj moje lične diskreditacije. Ja, Goran Đurović, dok god u meni damara ima, dok budem imao sluha da čujem, oči da vidim, dok god budem imao razum da rezonujem, emocije da osjećam, dok god budem imao želju za društvenim angažmanom, dok sam god finansijski nezavistan od partija i lidera, dok god ne pristajem na ulogu poltrona i piona, dok god u meni živi ideja koju pratim, biću nezavisan u odlučivanju jer je to moj izbor.
Bonus video:
