Kohabitacija organizovanog kriminala i vrha režima u prethodnih 25 godina, počev od ratnih dešavanja, preko šverca akciznih roba 90-ih, do izrastanja globalnih narko kartela i pranja više milijardi prljavog novca preko banaka i investicija u Crnoj Gori, morali su neminovno dovesti do bujanja korupcije u vrhovima bezbjednosnih službi.
Korumpirani vrhovi službi su osim politčke moći koju im je davala vlast, sticali i još veću moć kontrolom povjerljivih informacija i dosijea o odnosima ključnih ljudi iz vrha vlasti i bosova mafije. Pristup i kontrola ovih bezbjednosnih informacija donijela im je i zaštitu od gonjenja, pa čak i od smjena u samim službama. Tako se godinama formirala paralelna struktura moći, sastavljena od korumpiranih vrhova bezbjednosnih službi koje su imale dovoljno kompromitujućeg materijala protiv vrha vlasti, što im je garantovalo zaštitu od progona.
Vremenom ove strukture razvijaju i svoje lične kontakte sa stranim službama i postaju saradnici i drugih službi, i iz regiona, ali i šire. To im daje još jedan mehanizam zaštite i njihova moć polako prerasta moć države. Kontrolom švercerskih poslova, a posebno distribucije narkotika, prostitucije i trgovine bijelim robljem i zelenašenje, reketiranje tajkuna i stranih investitora, raste i njihova finansijska moć.
Veza sa režimom, kontrola osjetljivih segmenata bezbjednosnih službi, saradnja sa mafijom, saradnja sa stranim službama, i sve veće bogatsvo čini ih danas relevatnim političkim faktorom i u zemlji, ali i u čitavom regionu. Politički uticaj ove konfederacije je postao i ozbiljna prijetnja stabilnosti regiona i samim tim prijetnja i intersima velikih sila. To je i dovelo do javnog zahtjeva i NATO i EU i SAD da su reforme bezjednosnog sektora neodložne i da će se morati sprovesti odmah. Toga je svjestan i Đukanović, ali je on nemoćan da sprovede korijenite reforme službi. Ove reforme podrazumjevaju temeljnu lustraciju službi od onih kompromitovanih kadrova koji su involvirani u kršenja ljudskih prava i saradnju sa mafijom.
Lustracija podrazumijeva gubitak posla, ali i pokretanje odgovarajućih istražnih postupaka za korupciju i zloupotrebe u vršenju službenih dužnosti. Korupcija u vrhu bezjednosnih službi po pravilu ukazuje na osnovanu sumnju da se radi o organziovanom kriminalu i zbog toga su ove refrome nemoguća misija za Đukanovića. On to ne može da uradi jer oni koji bi trebalo da budu predmet lustracije imaju u posjedu kompromitujuće dokaze protiv vrha režima. S druge strane, zadržavanje ovih korumpiranih kadrova u službama zaustavlja potrebne refrome i direktno doprinosi dodatnom urušavanju i smanjenju efikasnosti ovih službi.
Haos koji vlada u službama dodatno se povećava sukobom dvije suprotstavljene interesne grupacije oko kontrole tržišta šverca i kriminala, što dovodi do serije javnih napada i afera u koje su uključeni čelnici ovih službi. Stalne smjene rukovodećih kadrova u policiji i ANB, premještaji, vraćanje penzionisanih kadrova, ukazuje na potpuni nedostatak moći Vlade i minsitara da upravaljaju sistemom i samo su posljedica privremene nadmoći jednog nad drugim klanom. Većina poštenih profesionalaca u službama gube motivaciju za rad, jer uočavaju da se njihove karijere i standard, ne mogu ni upoređivati sa korumpiranim kolegama, koje čine moćnu manjinu. Stvara se atmosfera da se korupcija i kriminal isplate, a da je profesionlizam i poštenje samo prepreka i otežavajuća okolnost za napredak u službi.
Prvo je bezbjednosni sektor štitio vrh režima od gonjenja zbog šverca, korupcija u privatizaciji, kriminala, a sada vrh režima mora da štiti korumpirane partnere u vrhu bezbjednosnog sektora. Neophodne reforme su nemoguće bez promjene političkog konktesta, tj. promjene vlasti. Zato DF insistira na korijenitim refromama u ovom sektoru kao jednoj od prioritetnih obaveza nove vlade, sa snažnim akcentom na lustraciju i kadrovsku obnovu. Iz sektora treba odstraniti korumpirane čelnike, koji treba da odgovaraju pred sudovima za zločine koje su počinili.
U sklopu mjera lustracije potrebno je otvoriti tajne dosijee i učiniti javnim monstruozne mehanizme zloupotrebe ovih službi protiv građana zbog njihove političke i ideološke pripadnosti. Zloglasni duh UDBE mora jednom za svagda biti protjeran iz Crne Gore. Zloglasni crni kožni mantili, prisluškivanja i doušnici koji građane tretiraju kao prijetnje državi zbog svog mišljenja treba, konačno, 25 godina od pada komunzima da odu u arhive i istoriju. Žrtve zloglasne UDBE po političkoj i ideološkoj liniji treba rehabilitovati i obeštetiti.
Moraju se učiniti dodatni napori da se u sllužbe vrate oni ljudi koji su ih napuštali zbog nepristajanja da rade po nalogu režima suprotno Ustavu i zakonima zemlje. Zajedno sa većinom profesionalnih i poštenih pripadnika službe moramo graditi nove službe koje će biti profeisonalne, efikasne, poštene i patriotske. One moraju biti pod budnom pažnjom Vlade, ali i Skupštine, medija, civilnog sektora, otvorene i transparetne, koliko to specifičnosti ovih službi dozvoljavaju. DF će učiniti sve da se refomama i vidljivim rezultatima ovih očišćenih i refromisanih službi u borbi protiv korupcije i mafije povrati izgubljeno povjerenje građana, ali i naših međjunarodnih partnera.
Kadrovsko jačanje, povećanje zarada, uvođenje bonusa za posebne rezultate, rješavanje stambenih pitanja, specijalizacije i dodatno školovanje u inostarnstvu, biće novi stimulans za mlade, hrabre, ljude da pomognu svojoj državi u borbi protiv najvećeg zla današnjice - korupcije i mafije koje prijete da zaustave naš demokastki i ekonomski razvoj i pretvore Crnu Goru u vlasništvo kriminalca i njihovih korumpianih partnera u vlasti.
Ne možemo napraviti više nijedan korak naprijed, bez ovog teškog reformskog zahvata koji nas čeka. DF nije spreman na polovična rješenja, neispravo motivisana postupanja, ustupke i trule kompromise, kada su u pitanju demokratija, sloboda, ljudska prava, pravna država, mir, budućnost i prosperitet naših građana.
Bonus video:
