Položaj mladih ljudi u Crnoj Gori nije povoljan i takvo dejstvo sa margina treba kanalisati u fokus dešavanja kako bi isti bili uključeni u donošenje bitnih odluka za našu budućnost.
Za Evropsku uniju, kojoj težimo kao društvo, problem nezaposlenosti mladih trenutno je jedan od najvažnijih. Taj problem je i u nešto većem omjeru zastupljen i u Crnoj Gori.
Sistem treba da funkcioniše bitisanjem strategija razvoja mladih ljudi koje donosi vlada i resorno ministarstvo. Potrebno je obezbijediti ambijet u kojem mladi nakon akademskog zvanja ne treba da budu puka statistika na birou rada.
Promovisanje poslova u kojima vlada deficit kadra treba da bude jedan od primarnih ciljeva. U oblastima gdje vlada suficit kadrova, postaviti kvote i ograničenja upisa, kako bi se napravio balans, a mladi nakon obuke i stečenih znanja i vještina treba da budu spremni da primjenjuju stečenu edukaciju u praksi.
Tokom studija u cilju sticanja akademskog zvanja poželjno je dati mnogo više značaja praksi i sticanju vještine rada. Usvajanjem Nacionalnog plana akcije za mlade u oktobru 2006. godine, Vlada Crne Gore se opredijelila za uspostavljanje sistema društvene brige o mladima.
Resorno ministarstvo, tada ministarstvo kulture, sporta i medija, preuzelo je sprovođenje ove strategije formiranjem raznih tijela i savjeta za mlade. Iz toga proizilazi sve jasnija potreba imenovanja referenta ili službe u sistemu, prvenstveno, lokalnih samouprava koja bi se isključivo bavila pitanjima mladih ljudi.
Period u kojem smo mi mladi je, po svemu sudeći, najbitnija raskrsnica u životu. Definišimo cilj, usmjerimo se prema njemu, izgradimo se u ličnosti koje će biti od koristi društvu u Crnoj Gori. Ljudi sa ciljevima uspijevaju samo zato što znaju kuda idu.
Ako, pak, ne znamo gdje želimo stići, onda je put koji biramo manje bitan. Ali duboko vjerujem da svi mi poznajemo vodu kojom plovimo, da smo spremni na bure koje će nas na tren zaljuljati, ali da ćemo, uvjeran sam, istrajati u svojoj borbi. Činjenica je da koračamo u jako teškom vremenu.
No, vrijeme kao prolazan, ali jako važan, resurs jedino je koje imamo pred sobom. Svjesni da niko bolje od nas samih nije u mogućnosti da se bori za prava koja nas, ne samo deklarativno, već i u praksi, treba da nas štite, potrebno je da se za ista počnemo istinski boriti.
Završiću optimističnim riječima i parolom koja treba biti katarza među svim predrasudama koje kruže: "Mladi znaju, umiju i mogu“.
Bonus video:
