Povodom teksta Stefana Đukića ”Kako se ideološki profilisati u Crnoj Gori?”
Čitajući naslov “Kako se ideološki profilisati u Crnoj Gori?”, pomislio sam da je tekst o ideološkom profilisanju, a ne objašnjavanje ko je u pravu. Ali, svejedno. Da krenemo.
Često čujem da se postmodernisti (socijalisti koji tvrde da su izmislili novi socijalizam) ograđuju od onog groznog komunizma, ali pri tome nikad se nisu izvinili za milione žrtava. Ne žele se povezati sa komunističkim režimima, a i ne žele priznati da su ti sistemi bili čisto zločinački. Ipak, žele i tvrde isto što i stara garda. Sva odbrana socijalizma stane u “Amerika je kriva, Amerika je demonska država, Amerika izrabljuje cijeli svijet, Amerika ovo ono”. To što su ubijali milione građana svojih zemalja, ništa; to ovim socijalistima - (kvazi)humanistima nije bitno.
SSSR (Lenjin i Staljin), Kina (Mao), Kambodža (Pol Pot), Rumunija (Čaušesku, BFF Pol Pota), Albanija (Enver Hodža), Mađarska (Mažaš Rakoši zvani Maca), Vijetnam (le Duan), Sjeverna Koreja (Kim Džong Il, Kim Il Sung, Kim Džong Un) i tako dalje i tako dalje. Čak i danas postoje te divne države sa sistemom koji gospodin Đukić voli.
Gospodin Stefan Đukić dijeli sve na lijeve i desne po binarističkom crno-bijelom principu: na drobre i na zle, kao nekad njegovi prethodnici, gore nabrojani. Kaže da je u Crnoj Gori pretpolitičko stanje. Osuđuje NATO, ali ne i Miloševića, osuđuje Vladu, ali ne i jaku državu; uvijek osuđuje ishod, nikad posljedicu i korijen uzroka. Uvijek je grupa ugrožena, uvijek je pojedinac ugrožen i nikad ne prihvataju makar dio svoje krivice, pri čemu logika nije prisutna.
A te davne 1989. godine sinovi visokih funkcionera uzeli su vlast u takozvanoj “antibirokratskoj” revoluciji. Narod se žalio kako funkcioneri jedu puno jagnjetine, pobunio se, a UDBA - umjesto sasvim novih - postavi sinove postojećih komunističkih funkcionera. Provjerene ljude.
I vladali su, ratovali, dizali poreze, akcize, carine, struju, vodu, namete... danas prave autoputeve za “korist države”. Samo je jagnjetina naudejs postala Audi8, Rolex. Vile su uvijek imali.
Slobodno tržište možemo vezati sa libertarijancima, ne sa desnicom. Libertarijanac u prevodu znači da sam iznad svega za lične slobode, ali protiv jake države. Znači ljevičar u ljudskim slobodama, a desničar kada je tržište u pitanju, jer jedno bez drugog nije sloboda.
I Stefan kaže da je u Crnoj Gopri slobodno tržište, da vam ne treba puno birokratskih papira, da nema carine, poreza, akciza... To tvrdi? Ne! On kaže da je slobodno tržište, ali da je izmonopolisano od strane države.
Slobodno, ali nije slobodno.
Onda kaže se porezi zloupotrebljavaju. Oooo da. Zloupotrebljavaju se. I uvijek će. Zato sam da se smanje porezi ili da se potpuno ugase.
Ljevičara koji bi da smanje porez, ali zapravo ne bi, onda da se država pita, ali da se ne miješa, da neko troši poreze koje je na silu naplatio od siromaha... Čini mi se da autor piše po receptu: sve što ne valja - a socijalističko je - treba pripisati nekom drugom.
Nažalost, Stefan ne piše o Purito efektu, ne piše da je uvijek bilo nejednakosti, često i pravedne (jer neko radi, a neko ljenčari), neko nije imao sreće. Stefan ne piše da je stotine hiljada ljudi izašlo iz siromaštva zahvaljujući kapitalizmu i da će apsolutno siromaštvo biti potpuino iskorijenjeno za narednih par godina. Ne piše ni da je stotine hiljada ljudi dobilo pristup pitkoj vodi, da je sve manje mrtve novorođenčadi, dok se samo do prije 130 godina živjelo za oko 50 centi dnevno čak i u najuspješnijim državama.
I na kraju: socijaliste uvijek pitam samo jedno pitanje: možemo obilježiti desnicu (naciste i slične) kao Hitlera i njegovu socijaldemokratiju (nisam slučajno naveo ime te stranke), ali: koji je to momenat kada se socijalizam pretvori u mračni komunizam? Onaj momenat kada se narod hapsi i vodi u logore?
Bonus video:
