“Recite kome da se obratimo da riješimo ovaj gorući problem?! Četrdeset godina se u Lepetanima priča o tom putu, a jedva dolazimo do groblja! Ako se sad ne krene s rješavanjem tog problema, opet ćemo morati čekati neki novi DUP ili HIA. Uputite nas kako da riješimo problem puta do groblja!?”
Nisu to riječi neke nepismene starice iz kakve zabiti gdje je i Bog rekao laku noć, a kojoj se primakao odlazak na prijemno odjeljenje kod Svetog Petra, već ni manje ni više jedne ministarke slavne naše, sposobne i svemu naredne Vlade Crne Gore.
Najnoviji gaf ministarke bez portfelja i predsjednice HGI Marije Vučinović kojem su svjedočili (i krstili se lijevom i desnom) brojni građani-učesnici nedavno održane javne rasprave o nacrtu DUP-a Lepetana, zapravo i nije smiješan, već bolno tužan dokaz kakvoće naših javnih funkcionera i intelektualne razine ljudi kojima se povjeravaju najodgovornije dužnosti u ovoj državi. Ministarka u Vladi ni nakon 40 godina, ne zna kome da se obrati da selo u kojem živi, dobije 30 metara nedostajućeg kolskog puta do mjesnog groblja ?! WTF?!
Podatak da takva jedna “intelektualka” guli već drugi mandat u vrhu izvršne vlasti ove zemlje, balansira između vrhunske parodije u stilu Saše Baron Koena i savršenog užasa iz horora Džona Karpentera. Only in Montenegro osoba sa koeficijentom inteligencije koji joj dozvoljava da pred desetinama svjedoka, na javnom skupu, bez zrna stida, sa pozicije ministra izvali ovakvu bedastoću, može doći do visoke funkcije u Vladi. A sa tog mjesta takva će osoba činiti mnogo štošta, posebno ono što nema mnogo veze sa znanjem, moralom, logikom i posebno, nekim-tamo-zakonima, pa će to još i javno, usred gostovanja na jednom mediju to i priznati: „Ja ću vam kazati – shodno našoj afirmativnoj zastupljenosti, sa mjesta ministarke, ja sam u ovu godinu ipo dana koliko mi traje mandat, obezbjedila šest radnih mjesta našoj mladosti. Ja ću to otvoreno kazati!“
Da ne bi bilo zabune, potom je ministarka na drugom mediju potvrdila da je jedan od onih koje je zaposlila i njen vlastiti sin: „Slušajte, sin je jedan od mnogih koji rade u državnoj upravi!“ Poentirala je međutim, u rodnoj Rijeci gdje se na jednom skupu Bokelja koji tamo žive javno pohvalila prijateljima da „nikada nije bolje živjela nego kada se počela baviti politikom“. I nije sporno – svako humano i socijalno odgovorno društvo treba da pomogne osobama čija im ograničena poslovna sposobnost ne dozvoljava da sami, obavljajući redovne poslove, brinu o sebi i svojoj porodici. Samo, malo koja država to radi na način da takvoj osobi povjeri ministarsko mjesto u Vladi.
No, HGI kojim Vučinovićka predsjedava, tu ide i korak dalje, na radost svog brojnog i vjernog biračkog tijela diljem sjevera Crne Gore. Da se narod ne dosjeti ko ga, gdje i kako vodi i na što pritom rasipa milione eura državnog novca, u igru ubacuje svog provjerenog i dokazanog „aša“ - člana Predsjedništva HGI i predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća CG Zvonimira Dekovića. Nezvanični ideolog HGI, poklonik „za dom spremnog“ dr Pečariča i baštinik istih vrijednosti ništa manje spremnih Velimira Bujaneca i Zlatka Hasanbegovića, tako je ovih dana indirektno osuo po pravoslavcima u Boki, navodno se brinući o „kulturnoj baštini Crne Gore“ – arheološkom lokalitetu, ostacima manastira Svetog Mihaila na Prevlaci kod Tivta, gdje je Mitropolija-crnogorsko primorska krenula u obnovu tog vjerskog objekta. Samo intelektualna nizina slična predsjednici njegove partije, može kao što je Deković to učinio, komentarišući djelatnost MCP (koju je, uzgred rečeno, država odobrila i drži pod nadzorom preko brojnog stručnog tima u kojem su čak i stručnjaci - katolici iz Boke, ali i Italije), u kontekstu ove osjetljive teme pominjati termine kao što su „Drugi svjetski“ i „Domovinski rat“. No, znajući da se ipak radi samo o dugogodišnjem bivšem moleru koji sada pretenduje na intelektualni oreol nacionalnog tribuna, za očekivati je da pravoslavci u Boki neće pridati veću pažnju opasnim glupostima koje Deković ciljano emituje, i da će ga u duhu ovdašnjeg višestoljetnog uvažavanja i poštovanja komšiju dviju konfesija, pozvati da iskaže svoj najveći talenat i okreči (živopiše) obnovljeni manastir na Prevlaci kad on bude gotov.
Ne sumnjam da će tada u prvom redu svečanosti, pred manastirom biti i dokazano Crkvi, ćudorednom i kreposnom životu posvećeni poslanik HGI Adrijan Vuksanović, čovjek iz čijih usta u crnogorskom i tivatskom parlamentu izlaze samo riječi mira, blagosti i pomirenja. On je bez konkurencije, najveći duhovnik među crnogorskim političarima još od zemana Svetozara Marovića. Vuksanović -tvrdi katolik koji kada ne kleči u kutu župne crkve u Lastvi na slomljenim korama od oraha, smjerno prebirući prstima krunicu i izgovarajući tisuće Zdravomarija - najradije obilazi pravoslavne hramove po sjeveru Crne Gore, nalazi u njima kako sam reče „dodir sa transceedentnim“, te pritom vjerovatno utvrđuje i osnažuje brojno biračko tijelo Hrvata Uskoka, Drobnjaka, Gornje Morače i Vasojevića.
Sigurno će Bogu, vjeri i Hrvatima predat mladi hrvatski muž Vuksanović, tada i spoznati svoje poslaničke grijehe kada je glasao za ukidanje naknada majkama sa troje i više djece ili za Zakon o planiranju prostora i gradnji objekaza koji je njegovo primorje i Boku pretvorio u građevinski plac podgoričkih vlastodržaca i njima bliskih tajkuna. Bog i Hrvati! - uzviknuće simpatizerima HGI Vuksanović, prateći ih pobožno i skrušeno u bolji, vječni život na groblje na Mulu i Lepetanima što će ih dotad, nadamo se, ministrica Vućinović, saznati kako da poveže putevima.
Bonus video:
