Interakcija na društvenim mrežama može biti višestruko korisna, a za one koji vole da pišu i veoma inspirativna.
Tako je i sa ovim tekstom - inspirisan je tviter nadimkom mog dobrog prijatellja, koji mi nadam se neće zamjeriti zbog toga.
Raznolikost nadimaka iza kojih su osobe, suprotnog pola, različitih generacija, profesija, obrazovanja ili ukusa, poznatog ili skrivenog identiteta, neprocjenivo su blago u digitalnom svijetu. Naročito jer su jedinstveni. Poput živih bića u stvarnom svijetu.
Iako digitalni i realni svijet imaju mnogo zajedničkih tačaka, linkova što bi se reklo u žargonu, ono što ih u velikoj mjeri čini različitim, makar u Crnoj Gori, jeste nivo slobode izgovorene, odnosno napisane riječi.
Tu je digitalna zajednica daleko ispred one u kojoj živimo. Mnogo dinamičnija, građanski odgovornija i neuporedivo živopisnija.
Zato se ne treba čuditi kada primjetite da recimo u lokalima ljudi prvo traže šifru za Wi-Fi pa tek onda poruče piće ili hranu. Pa čak i kad izađu na sastanak. Mislim na “onaj“ sastanak, naravno. Prirodno je željeti nešto interesantije, naročito kada uđete u kolotečinu.
U realnom životu u Crnoj Gori nikada tako brzo nećete okupiti kritičnu masu koja želi nešto da promijeni. Na bolje. Ili da budem do kraja iskren, sumnjam da ćete to uspjeti ikada. Bar ne zbog ekoloških i životnih problema.
I kada se okupi neka grupa, najčešće zbog neisplaćenih plata, nepovezanog radnog staža, socijalnih problema, to uopšte nema dimenziju građanske neposlušnosti. Mučne scene koje po pravilu prate takva okupljanja, obično se završavaju isplatama dijela dugovanja, zahvaljivanjem i klicanjem čelnicima Vlade. Ili čelniku.
U digitalnom svijetu, nasuprot toga, nadležne institucije imaju svakodnevnu interakciju sa građanima koji komentarišu različite stvari i to čine pojedinačno i direktno. Na tviteru recimo @VladaCG ima zaista dosta kontakta sa korisnicima te društvene mreže. Komentarišu se zakoni, strategije, saopštenja... Daju se kritike, sugestije, konkretne primjedbe, niču ideje... Ponekad se i zbija šala. Nekad je to crni humor, najčešće sarkazam, ali i to ide u rok službe. Ili mandata.
Ono što je najvažnije ima i konkretne akcije. I reakcije.
U sivoj svakodnevnici u kojoj se ubjedljiva većina građana bori za golu egzistenciju, nema mnogo tema koje izazivaju interesovanje kod mase.
Ako vam kažem da sam više puta na javnim mjestima čuo da se polemiše oko toga je li (pre)skupo pivo, nego, recimo, autobuska karta u međugradskom saobraćaju, biće vam jasno da je najpopularnija destinacija o kojoj se mašta neki lokalni pab. Da ne pričam o avio-prevozu, pa makar on bio i niskobudžetni. Nije ni ekološki.
Digitalna zajednica razmjenjuje informacije o mnogo čemu. Pa i o pivu. Ali ne u kontekstu da li točeno košta 1,5 ili 1,7 eura. Već gdje je dobro u Belgiji, Njemačkoj, Češkoj...
Ono što je suštinska razlika jeste što se u stvarnom svijetu, u Crnoj Gori, izlazak često svodi na tračarenje i ogovaranje, dok se u digitalnoj zajednici intenzivno polemiše o životnim temama.
Dok se u stvarnom životu kritika najčešće plasira nekako iza leđa, na podmukao način, iako joj to nije suština u digitalnoj zajednici to ide direktno i konkretno, što izaziva i reakciju i interakciju. Vjerujem da takav način daje mnogo bolje rezultate. Za one koji su izloženi kritikama, pogotovo.
Svjedoci smo da se u stvarnom svijetu često dešava da se nasiljem pokušava uticati na one koji ukazuju na različite anomalije sistema, koji, složićemo se, ne funkcioniše onako kako bi to bilo za očekivati. Primjeri napada na predstavnike medija, građanske aktiviste, bez obzira bili oni fizički ili verbalni, direktni ili indirektni, kod većine ne izaziva mnogo izliva emocija. Naročito ne javne riječi. Čudno ako znamo koliko se busamo sa legatom predaka - slobodom i hrabrošću. Ili je očekivano?
Nasuprot tome, digitalna zajednica uvijek reaguje. Komentarišuči, dijeleći informacije, strahove, sumnje, otkrivajući skrivene motive… Često se to pretvori i u teoriju zavjere, ali upravo je to i suština borbe protiv sistema koji nije dobar.
U digitalnoj zajednici, oni koji vas uče da se ne miješate u nešto što se vama lično nije dogodilo, nijesu interesantni. A takvih je u stvarnom svijetu možda i najviše. Usudiću se reći da ih u svom neposrednom okruženju imamo svi. Onih koje probleme društva komentarišu za sebe. I u sebi.
Kada preuzmete odgovornost da javno zastupate neku temu, morate u sebi izgraditi vrijednosti koje baštini digitalna zajednica i to pokušati primijeniti u stvarnom svijetu. I biti otvoreni i za lajkovanje i dislajkovanje, kako se to kaže na Facebook-u.
U slučaju da je to životna sredina koja ne poznaje granice, naročito ne lokalne, što je u Crnoj Gori izražen problem, obavezni ste sa istim žarom biti na svakom mjestu gdje za to ima potrebe.
Ako vam neko kaže da vaš rodni kraj nema alternative, budite sigurni da priča neistinu.
Postoje uvijek ljepša i bolja mjesta za život, naročito od ovih devastiranih sredina u svakom smislu. Ekonomskom i ekološkom, naročito.
Ukoliko mi ne vjerujete, pitajte nekog ko je posjetio Nepokoreni grad.
Za takvu destinaciju nijesu potrebna veliki finansijska sredstva.
On se nalazi u umovima svih nas.
Nadam se da ćete ga brzo otkriti.
Pa da razmijenimo utiske.
Bonus video:
