"Čovjek kome nedostaje ljubav prema poeziji sopstvene zemlje, nije u potpunosti njen građanin." Jevgenij Jevtušenko
Ove riječi J. Jevtušenka se u potpunosti mogu primijeniti i na odnos prema prostoru: Čovjek kome nedostaje ljubav prema prostoru sopstvene zemlje, nije u potpunosti njen građanin.
Skupština Crne Gore će uskoro odlučiti da li će usvojiti ili ne Prostorni plan područja posebne namjene NP Lovćen. Radi se o planskom dokumentu koji je planerski stručno i kvalitetno urađen. Ali, koji sadrži opasne paradokse date programskim zadatkom. Planeru je Ministarstvo održivog razvoja i turizma dalo zadatak da obavezno, i bez preispitivanja, rezerviše zone za koridor visokonaponskog 400kV dalekovoda Lastva-Pljevlja, kao i koridor za žičaru Kotor-Cetinje. Dva lobija, energetski i turistički, su ukrstila dva koridora kroz područje NP Lovćen. Obrađivač plana se ozbiljno posvetio prostoru NP Lovćen. Tačnije onome šro je ostalo od prostora NP Lovćen kada se postave ovi koridori. Pri tome, žičara je u funkciji turizma (možda malo više u funkciji budućeg koncesionara), a energetski koridor je mogao (a i morao) da bude postavljen van prostora NP Lovćen.
Jasno je - prostor je izvor našeg dobra, dakle svega čime se život održava, podržava, hrani. Prostor treba i da koristimo i čuvamo, to je već paradoks po sebi. Ili nije? Iz starozavjetnih vremena je poruka da nam je Edenski vrt dat da ga obrađujemo na dobrobit potomstva. I u njemu uživamo. Upravo su nacionalni parkovi, svuda u svijetu, metaforički, djelovi Edenskog vrta. Tako i u Crnoj Gori. Naravno, nacionalni parkovi su, takođe svuda u svijetu, postali prostor kojim se stvara prihod od želje posjetilaca da budu neko vrijeme u Edenskom vrtu. Onda se iz rajskog vrta vratimo u mjesta gdje, moramo da, živimo.
Nacionalni park Lovćen ima i drugu posebnost. Posebnost Lovćena kao svete planine, kao oltara. Nije u pitanju patetika, niti stih Lovćen nam je oltar sveti/u njega smo svi zakleti. Iako, pripadam onom dijelu građana i građanki Crne Gore koju tu posebnost, svetost, i Lovćena i prirode uopšte, doslovno doživljavaju. I koji osjećaju patnju i zebnju kada se ta posebnost i svetost napušta i zaboravlja. Uostalom, rušenje kapelice na Lovćenu od strane Austrijanaca bio je simbolički, nikako nasumičan čin. Simboličko poništavanje svetosti Lovćena. Uz porobljavanje zemlje i naroda.
Sada, u postmodernim vremenima vaskrslog divljeg kapitalizma, to se radi drugačije. Recimo, kroz prostor NP Lovćen se isplanira koridor za visokonaponski kabl. Zašto baš kroz Nacionalni park? Zato što bi obilazak toga područja značio poskupljenje ovoga projekta, a to bi značilo smanjenje profita. Naravno, za svaki projekat, infrastrukturni i drugi, važno je da se uz što manja ulaganja dođe do najboljih tehničkih rješenja i omogući najbolji rezultat (razvojni, finansijski, ambijentalni, ekološki itd. i tome slično). Ali, da li je prostor NP Lovćen procjenjivan kao posebna stavka u konačnom predračunu koštanja izgradnje dalekovoda? Ne! To je samo najkraći koridor. Sa "predviđenim mjerama" za ublažavanje posljedica destrukcije. Ove mjere, ako se primijene dosljedno, takođe koštaju, tj. poskupljuju izgradnju dalekovoda. Međutim, sama vrijednost prostora NP Lovćen, kao posebnog prostornog i duhovnog kapitala nikada nije odgovarajuće sagledana. Lako je odlučeno (u Prostornom planu Crne Gore, a zatim i u Detaljnom prostornom planu energetskog koridora) da se koridor postavi tako kako je postavljen. Iako bitno oštećuje i ugrožava prostor dva nacionalna parka (Lovćen i Durmitor).
U jednoj staroj šali, iz socijalističkih vremena, čuvenu izreku važeću na Zapadu, Vrijeme je novac, naš je građanin ovako tumačio: Pare su novac, a vrijeme ti je za džabe! Ali u to je doba prostor bolje čuvan i korišćen. Na dobrobit ljudi i zajednice. Sada, prostor se stavlja u funkciju profita određenih lobija. Na području NP Lovćen to su energetski lobi i turistički lobi. Ovaj prvi silno i bezobzirno, ne ostavljajući ni primisao da je trebalo, a i moralo, da se o koridoru odlučuje tek nakon nekoliko varijantnih rješenja. I da se prostor Nacionalnog parka Lovćen zaobiđe potpuno. Tako imamo modernu, neoliberalnu, varijantu: Važan je profit, a prostor (Nacionalnog parka, a i ostali) je za džabe.
Šta će se u granicama NP Lovćen i u granicama zaštitne zone NP Lovćen dešavati tokom izgradnje visokonaponskog 400kV dalekovoda? Pogledajmo sljedeće podatke:
- dužina trase u granicama NP 8,33km;
- dužina trase u zaštitnoj zoni NP 9,42km.
Za jedan stubni nosač dalekovoda potrebno je izraditi četiri temeljne stope pojedinačne zapremnine 125m3. Znači, 500 m3 betona, prethodno toliko iskopanog materijala za jedan stubni nosač. Na dužini od 17,75km biće, aproksimativno, najmanje 45 stubova. Jasno je, neophodno je uraditi pristupni put za mašine i materijal za temelje i montažu konstrukcije, za odvoz iskopanog materijala. Takođe, neophodno je predvidjeti način i mjesto deponovanja iskopa. Koliko će biti posječeno stabala i kog kvaliteta, koliko uništeno ili poremećeno ekosistema, samo tokom gradnje, ne znam. Jer u prvoj Studiji uticaja na životnu sredini, prezentovana u CANU prije tri godine, obrađivači saopštiše da neće biti neželjenih uticaja. Onda je to, ipak, malo ozbiljnije razmotreno. Ispostavilo se da ima nešto i neželjenih uticaja. Vlada je u više navrata saopštila koliku će dobrobit, u vidu godišnje rente, Crna Gora imati. Ali, pravu računicu, kao uostalom ni ugovor sa Ternom, nikad nijesmo vidjeli. Zato i ostaje podozrenje da će se štete prebaciti na prostor, prirodu i građane. Sadašnje i buduće. To podozrenje je dodatno pojačano saznanjem na koji način Elektroprenos CG vrši procjenu eksproprijacije i umanjenja vrijednosti imovine na trasi visokonaponskog 400kV dalekovoda Lastva-Pljevlja. U fazi izrade projekta visokonaponskog kabla, brojne su mogućnosti, a i obaveza, da se nađu rješenja da se zaštite priroda, predio, imovina i privatna i državna. Brojni su dokazi da Elektroprenos CG kroz izradu projektne dokumentacije prenebregava tu obavezu i mogućnosti. Međutim, Elektroprenos CG samo slijedi odnos vlasti prema prostoru. U konkretnom primjeru, koridora i trase visokonaponskog 400kV dalekovoda Lastva-Pljevlja. U posljednjoj deceniji mnogo je takvih je primjera, od mora do Durmitora.
Šta onda reći za ljude i vlast kojima nedostaje i ljubavi i odgovornosti za prostor sopstvene zemlje?
Bonus video:
