Već je peta godina da se u javnosti, u stručnim i novinarskim tekstovima, pominje tema varijantnih rješenja lokacije ukrštanja dva buduća autoputa Bar-Boljare i Jadransko-jonskog. Petlja Smokovac (tačnije, Ras) ili Strganica. A ukazuje se i na lokaciju Gornje Mrke, kao, mogućeg, najkvalitetnijeg rješenje.
Izrada Detaljnog prostornog plana za koridor autoputa Bar-Boljare počela je drugom polovinom 2007. Odmah je bilo ukazano da je trebalo simultano raditi planove za koridore oba autoputa. Prije svega zbog prostora Glavnog grada Podgorice, ali je bilo i drugih, stručnih planerskih razloga. Plan koridora Bar-Boljare usvojen sredinom 2008, a plan koridora Jadransko-jonskog nije još.
Ono što je teško razumljivo, a i teško objašnjivo, jeste zašto Ministarstvo saobraćaja izradu prostorno planske i projektne dokumentacije za ove važne infrastrukturne objekte nije iniciralo godinama ranije. Tako bi se vrijeme iskoristilo na najbolji način, da se urade brojna varijantna rješenja usklađena sa razvojnim i regulacionim planovima svih opština kroz koje prolaze koridori autoputeva.
Tako se desilo da je po drugi put odabran izvođač za dionicu G. Mrke-Mateševo, a da varijantna rješenja ukrsnice nijesu do kraja sagledana i vrednovana. Jednostavno, Ministarstvo saobraćaja je presjeklo dilemu. Smokovac i tačka! Istovremeno, PUP Glavnog grada je usvojen sa preporukom da mjesto ukrštanja autoputeva bude blizu Strganice. Varijanta da ukrsnica bude na Gornjim Mrkama još nije razrađivana. Ali, zanimljivo je da je projektant iz tima za Detaljni prostorni plan Jadransko-jonskog autoputa ukazao da je ukrsnica (petlja) na Rasu teško izvodljivo rješenje.
Odlučnost Ministarstva saobraćaja nije pokolebana. U tu svrhu objavljuju se iz Ministarstva i dezinformacije. Da je lokacija na lokalitetu Strganice van koridora, što je netačno. Da Prostorni plan Crne Gore ne dozvoljava nikakvo odstupanje od lokacije Smokovac (Ras), što je nestručno tumačenje PPCG čiji je rezultat opasna poluistina.
Ispada da se konj, tj. ukrsnica autoputeva, mora (s)vezati gdje gazda (Ministarstvo saobraćaja) odredi, tj. kaže. Završnicu znamo, a i u ovom slučaju se potvrđuje.
Međutim, konj nije gazdin i stvar se zapravo veoma razlikuje od rečene poslovice. Ministarstvo uporno traži da se usvoji rješenje koje će za prostor Glavnog grada učiniti ne samo jednu štetu, već generisati brojne štete u budućnosti. Ministarstvo saobraćaja se uopšte ne obazire na okolnost da je lokacija Smokovac ne samo najskuplja, već i prostorno, ekološki i tehnički najnepovoljnija, već se za nju opredjeljuje.
Ministarstvo odabira ono što se zove NEODRŽIVO rješenje. Da li to zaista može da prođe?
Umjesto da Ministarstvo saobraćaja naruči izradu više varijantnih rješenja lokacije ukrsnice dva autoputa, to je finansirao Glavni grad. Za sada imamo dvije varijante: Strganicu i Smokovac u usvojenom PUP-u Glavnog grada. Iz raspoloživih podataka, očigledno je da je lokacija Strganica po više parametara povoljnija: nema rušenja objekata, bezbjedna udaljenost od korita Morače u smislu izbjegavanja aerozagađenja Podgorice, nema infrastrukture koju treba izmještati, nema zasada vinograda i drugog, manje je kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta. Idejni projekt ukrsnice na lokaciji Gornje Mrke do sada nije rađen. Naravno da je to trebalo uraditi. Inače, sve tri potencijalne lokacije za ukrsnicu su u okviru planskog koridora.
Očekujem, a i nadam se, da nam lekciju iz održivog planiranja i korišćenja prostora održe Kinezi izborom lokacije Gornje Mrke za mjesto ukrštanja dva autoputa.
Nakon svega, dolazim do zaključka da Ministarstvo saobraćaja njeguje originalan vid patriotizma. Kad se već pravi autoput, neka to bude galantno. Da se Crna Gora pokaže. Zašto da se štedi pri eksproprijaciji? To je obaveza države! Pravimo prvi autoput, red je potrošiti se. Zašto da se ukrsnica pravi sklonjeno i u nekom kamenjaru, na Strganici ili (Bože mi oprosti!) u Gornjim Mrkama. Jer, na Smokovcu ima preko četrdeset objekata za rušenje, izmještanje dalekovoda, od kojih jedan međunarodni, pa preko trideset hektara najkvalitetnijeg poljoprivrednog zemljišta, a onda slično i u zoni Doljana. Milina jedna, kad krenu mašine i sve to raščiste i uklone! A onda napravimo petlju, ni Šangaj neće imati takvu!
Dugo mi je trebalo da dođem na ovu ideju, da su odluke Ministarstva saobraćaja zasnovane na originalom patriotizmu. Državotvornom. Nije lako toliko istrajati sa kontinuitetom od 15 godina dosljedne politike koju ovo ministarstvo vodi. I bije teške bitke protiv oponenata koji potpuno nepatriotski predlažu štednju i prostora i zemljišta, izradu varijantnih rješenja i detaljno upoređivanje svih parametara.
Nadmoćni patriotski odnos divno je došao do izražaja kada je prošle jeseni u KIC-u bila prezentacija idejnog projekta ukrsnice (petlje) Strganica i pokazane prednosti te lokacije. Prisutni predstavnik Ministarstva saobraćaja je samo izjavio: "Mi nećemo prihvatiti to rješenje jer je suprotno Prostornom planu Crne Gore". Kasnije sam saznala da je taj mladi čovjek ekonomista te da nije baš ni upućen u metodologiju planiranja, te nije ni mogao da prepozna da je Strganica u koridoru koji je odabran Detaljnim prostornim planom.
Originalni patriotizam Ministarstva saobraćaja je ispoljavan i godinama ranije, ali priznajem, nijesam to razumjela. Tek sad povezujem kontinuitet takvog koncepta. Za majku našu Crnu Goru - samo najbolje! A ko ne zna šta je dobro, neka pita šta je skupo! Po pravilu, procijenjene vrijednosti investicija, pri izradi i rekonstrukciji saobraćajnica, kasnije se udvostruče, a nekada i uvišestruče. Skeptici i nepatriote, a ima i brojnih stručnjaka među njima, mogu sve ovo smatrati radom na štetu države i građana. Ima i krajnje nedobronamjernih koji ukazuju da se promet poljoprivrednog zemljišta, pred usvajanje Detaljnog prostornog plana autoputa Bar-Boljare, u planiranom koridoru (a nekako dosta blizu trase po Generalnom projektu), naglo povećao. Sad sam skoro sigurna da to nije bez uticaja originalnog patriotizma koji se prema rodnoj grudi i rodnom državnom budžetu u Ministarstvu saobraćaja njeguje već deceniju i po, u kontinuitetu.
Radovalo bi me, iskreno, da građani Podgorice na predstojećim lokalnim izborima daju odgovarajuće priznanje dugogodišnjem istrajavanju na originalnom patriotizmu Ministarstva saobraćaja.
Autorka je vanredna profesorica na Građevinskom fakultetu UCG i poslanica u Skupštini Crne Gore
Bonus video:
