Po Vukajliji "Laki je malo nervozan" je fraza iz kultnog filma “Maratonci trče počasni krug”, koja se koristi kao metafora za "stanje osobe koja pobijesni iz nekog ne baš jakog razloga".
Ali to je slučaj kada je Laki malo nervozan. Međutim, povod za uzbunu postaje mnogo ozbiljniji kada Laki postane mnogo nervozan. A tako je izgledao naš (laki) premijer na nedavnom gostovanju u svom rodnom gradu.
Lak na riječima, lak na pesnicama, lak na pištolju. I sve u skladu sa običajnim pravom! U koje se uklapala takozvana privredna delegacija koja je u stvari više ličila na prateći hor koji uglas pjevuši po Lakijevim notama: Neka visi Medo - Sloboda Pejoviću!
Međutim, ne treba biti naivan. U ovim našim "Maratoncima", koji kao i oni Kovačevićevi, trče počasni krug, najmanje su važni pomenuti sudionici nasilja na beogradskom aerodromu. I Laki i njegov poslovni hor mnogo više žuljala je jedna druga tema - šta će biti sa KAP-om!
Treba popisati i zapamtiti imena političko-privredne delegacije koja je dočekala premijera u Nikšiću i koja je uglas skandirala kako je "strateški investitor" Pejović ne samo posljednja šansa za spas KAP-a već i same Crne Gore.
Patriotizam je posljednje utočište za nitkove, davno je zapisao Samjuel Džonson. U posljednjih 25 godina nepromijenjene vlasti u Crnoj Gori, građani su mnogo puta platili cijenu takvog, dakako lažnog, patriotizma.
Što je verbalna paljba koja je pratila pojedine operacije režima, od onih ratnih do ovih privatizacionih, bila jača, to je pljačka države i građana koja je stojala iza krupnih riječi u stvari bila veća.
Da li je to slučaj i ovoga puta? Premijer nalazi za shodno da održi čitavu tiradu, pet minuta govorancije o obrazu i Pejoviću, običajnom i radnom pravu, onda njegova poslovna konjica zatrubi kako poslanici moraju paziti šta govore, a Dnevnik Bastilje sve to uklopi u desetominutnu storiju o posljednkoj šansi za KAP, to jest za nas. Pa neka zucne neki izdajnik da planirana prodaja nije u najvećem državnom interesu!
Sumnjiva mi je zato ova i ovolika galama. Zašto je Laki toliko nervozan. Zbog Pejovića, njegove porodice i obraza. Zvuči cinično? Iz nekih ranijih epizoda prije bi se moglo zaključiti da premijer u stvari u spasavanju KAP-a ima debeli privatni interes.
Na osnovu analiza poslovanja strateškog investitora teško se može zaključiti gdje je Veselin Pejović zaradio stotinjak miliona eura od kojih sada četvrtinu misli da uloži u KAP?! Jer ako pričamo o biznisu, iako premijer o njemu pojma nema, što je pokazao mnogo puta, trebalo bi znati elementarnu stvar - niti jedan ozbiljan biznismen ne stavlja “sva jaja u jednu korpu”.
Zato, ako njegov strateški investitor želi uložiti 27 miliona, i to samo za početak, u KAP, onda mora biti da je to samo dio, najviše četvrtina njegovog ukupnog kapitala. Dakle, gdje je Veselin Pejović zaradio tih 100 miliona?! Ili je vlasnik Uniproma i u priči oko KAP-a i u ovoj žalopojki oko njegove sudbine nakon nasrtaja na poslanika, samo kolateralna žrtva premijerovih interesa i novca?!
Već nedjeljama čaršijom kruži spekulacija da je Pejović samo frontmen “investicije”, da novac nije njegov već premijera i njegovih. A računica je jednostavna - KAP se kupuje za 27 miliona, par može da se uloži u njegovo održavanje dok se definitivno ne ugasi i onda se rasproda u staro gvožđe.
Radnici će pasti na račun budžeta, a vrijednost postojećih hala, opreme, mašina na tržištu sekundarnih sirovina se, kažu stručnjaci, kreće u nivou iznosa koji je ponuđen za KAP?! Time se pokriva “investicija”.
A onda ostaje kolac - desetine hiljada kvadratnih metara zemljišta KAP-a za koje je ucijenjeni i korumprirani gradonačelnik Podgorice već najavio da će ih proglasiti za ekskluzivnu industrijsku zonu! Čime vrijednost tog zemljista leti u nebo. A "strateški investitori" pune džepove. Od državnog i narodnog imetka.
Eto rješenja enigme: zašto je Laki mnogo nervozan, zašto je upriličena parada u Nikšiću, zašto je organizovan hor privrednika i zašto je Bastilja sve to upakovala u neodoljivu propagandu pod naslovom - KAP mora pasti! Da se naježiš.
Ovako nešto ne pamti ni Ukrajina u doba Janukoviča. A kad ovaj naš predsjednik pobjegne na Krim, kod braće Rusa, tek tada će se vidjeti šta je ostalo iza njega. I njegove političko-privredne delegacije iz Nikšića. Bojati se da će to prevazići scene obijesti, raskoši i kiča koje gledamo ovih dana iz palata dojučerašnjih ukrajinskih moćnika.
Bonus video:
