Teško da Đukanović nije primijetio kako se posljednjih mjeseci Krivokapićevo ismijavanje njegove partije a time i zajedničke koalicije poklapa sa Krivokapićevim boravkom u Americi. Čim se Ranko vrati od Ujka Sema, desi se neka krupnija "izdaja" DPS-a od strane SDP-a.
Tako je bilo i prije par dana kada je Krivokapić glasao sa opozicijom za izborni zakon a onda, kada on nije prošao, naribao vlast. To jest Đukanovića. Ne zna se zašto je Milić zbog toga bio uzdržan pa onda ljut, ali to je gotovo nevažno. Treba analizirati premijera.
On od lanjskog ljeta grebe po vratima zvaničnog Vašingtona ali ona nikako da se otvore. Očekivao je da će kao par godina ranije, tokom GS UN, iz Njujorka skoknuti do glavnog grada Amerike kako bi se uslikao sa potpredsjednikom Bajdenom i sekretarom Kerijem. Ništa od toga. U decembru je iz Đukanovićeve vlade pušten glas da Bajden u januaru "čeka Šefa".
Prođe i taj rok. Američka strana je samo saopštila da je Đukanović taj koji traži sastanak. Ali da još ništa nije zakazano. Potpredsjednik SAD nikako da nađe slobodan termin. Sada se pominje mart. Bio bi red da se Bajden smiluje i odvoji po sata za diktatora sa brdovitog Balkana.
Šef parlamenta je svako malo preko okeana. Provodi tamo sedmice. Iako nije poznato sa kakvim se porukama i preporukama Krivokapić vraća iz Amerike, premijer i njegovi saborci ne spavaju mirno. Đukanović najbolje zna kolika je moć zvaničnog Vašingtona. Posljednjih deceniju i po vlast je jačao zahvaljujući svakovrsnoj podršci SAD. Dugo je važio za glavnog američkog partnera na Balkanu. Takav status Đukanović je opravdavao kooperativnošću po svim, za Ameriku važnim regionalnim pitanjima. Od podrške Haškom tribunalu, preko razvijanja regionalne saradnje, do priznanja Kosova i slanja trupa u Avganistan. Zauzvrat je mogao kod kuće da učvršćuje diktaturu i progoni neistomišljenike.
Vremena i prioriteti velikih sila se mijenjaju. Na dnevni red došlo je i stanje u zapuštenoj Đukanovićevoj kući. Prošlogodišnji izvještaj Stejt departmenta o stanju ljudskih prava i medijskih sloboda u svijetu, bio je veoma kritičan prema crnogorskoj zbilji. Ukazano je na izražen problem sa korupcijom, rašireni nepotizam, ukazano je na praćenje i prsluškivanje predstavnika opozicije ali čak i nekih diplomatskih predstavnika, dok su nezavisni mediji pod konstantnim pritiscima i napadima. Za mjesec možemo očekivati novi izvještaj SD, biće zanimljivo.
Vašington i Brisel znaju da ovdje umjesto zakona vlada ,,kumarstvo", slikoviti termin koji je izumio doskorašnji austrijski ambasador u Podgorici Martin Pamer. ,,Kumarstvo" je metafora za specifičnu mrežu veza među pripadnicima vlasti, institucija, tajne policije, tajkuna i mafije koja drži pod kontrolom čitavo društvo, ismijava evropske vrijednosti i procedure, i čini sve da dobije ono što poželi. Svejedno – poslove ili izbore.
Iako je EK uvela Crnoj Gori dosad najstrože uslove za punopravno članstvo, gotovo niko, ni u državi ni van nje, ne vjeruje da su mogući suštinski iskoraci dok je Đukanović u sedlu. Ali on sve više liči na pripitog kauboja koji tumara po čaršiji nego na nekadašnjeg, spretnog i neuhvatljivog gringosa koji gazi sve pred sobom.
Nakon neuspješnog evropskog eksperimenta sa ministrom Lukšićem kao alternativom Đukanoviću, Vašington sada, čini se, više igra na koalicionog partnera nego na neku strukturu iz redova vladajuće stranke. Koliko god da su prethodnih godina bili bliski, SDP je ipak posebna stranka i nju dominantno kontroliše Krivokapić. On najednom postaje zanimljiv Americi. Prije par mjeseci je zahvaljujući podršci SAD Krivokapić iznenadno izabran za predsjednika PS OSCE. Ne pamti se kada je na tako visoku međunarodnu poziciju došao predstavnik tako male zemlje. Nakon toga Krivokapić zadaje više političkih udaraca Đukanoviću.
Đukanović je i dalje na čekanju. Ranije mu to nije bio problem. Sastajao se sa Bajdenom i Hilari Klinton, kad god bi poželio.
Deceniju i po dugo partnerstvo očito ulazi u novu fazu koja neće biti nimalo prijatna za Đukanovića. Ali može biti blagotvorna za crnogorsko društvo.
Monitor
Bonus video:
