Jedna fotografija, nastala 10. decembra 2015. u Moskvi na svečanosti povodom 10. godišnjice Rusije danas (Russia Today), prvog ruskog TV kanala koji 24 sata dnevno na engleskom donosi “ruski pogled na globalne vijesti”, mogla bi biti poučna i za balkanske naručioce lobističkih usluga u Sjedinjenim Državama: na slici su, za stolom ruskog predsjednika Vladimira Putina, penzionisani američki general Majkl Flin (Michael Flynn) i srpski filmski reditelj Emir Kusturica. Sa onim što će u idućih godinu dana slijediti u Flinovoj karijeri, bio je to trenutak kada su - na tom personalnom nivou - mogli da se zamišljaju prodori u promociji interesa i Rusije i Srbije u Vašingtonu sa ukidanjem sankcija za Rusiju i resetovanjem odnosa sa Srbijom. Flin je, naime, kao nagradu za entuzijazam u predsjedničkoj kampanji Donalda Trampa (Trump) - u kojoj je na republikanskoj konvenciji predvodio masu u pozivanju na hapšenje demokratske protivkandidatkinje: “Zatvorite je, zatvorite je!” - imenovan na visoku dužnost savjetnika za nacionalnu bezbjednost u Trampovom timu. Ako je svečani ručak s Flinom za taj kratak trenutak izgledao kao ulaznica u Bijelu kuću i prilika za novo razumijevanje ruskih a usput i srpskih interesa u Vašingtonu, ta nadanja potrajala su samo 23 dana. Flin je, naime, upravo zato što je lagao istražiteljima Federalnog istražnog biroa (FBI) i potpredsjedniku o prirodi i razmjerama svojih ruskih veza izbačen iz Bijele kuće. Kad su ga agenti FBI izvodili iz sudnice u kojoj je priznao krivicu, grupa građana pred sudnicom uzvikivala je njegovu kletvu protiv Hilari Klinton (Hillary Clinton): “Zatvorite ga, zatvorite ga!”
Flin nije ni prvi, pa ni najdrastičniji, primjer ljudi iz najužeg Trampovog tima za koje se pokazalo da su u politiku ušli s očekivanjem da dobro naplate “pristup administraciji i samom predsjedniku”. Ovih dana je u toku suđenje šefu njegove predsjedničke kampanje Polu (Paul) Manafortu u čijoj optužnici za neprijavljeno lobiranje za inostrane interese i pranje novca bode oči njegov rad za bivšeg ukrajinskog proruskog predsjednika Viktora Janukoviča (Yanukovych) od kojeg je za “unapređenje imidža” - od načina kako će se češljati do toga šta će i kako govoriti - za četiri godine, od 2010. d0 2014, naplatio 60 miliona dolara. A koliko je tek mogla biti unosna “trgovina uticajem” čovjeka koji je vodio Trampovu pobjedničku kampanju! Te perspektive su propale zato što Manafort nije bio registrovan kao lobista za inostrane interese i što je u kiparskim bankama držao svoju višemilionsku zaradu od lobiranja, daleko od uvida i oporezivanja američkih poreskih vlasti.
Pod sličnim optužbama pred sudovima će se naći i desetina drugih doskorašnjih Trampovih saradnika od kojih neki tu bliskost mogu dokumentovati i snimcima na kojima su među savjetnicima za Trampovim stolom tokom predsjedničke kampanje.
To je kontekst u kojem se može gledati i na tekuće prepirke u Republici Srpskoj o ciljevima i razmjerama lobističke kampanje u korist ovog bosanskohercegovačkog entiteta u američkoj prijestonici. Te su prepirke naročito intenzivirane ovih dana nakon posjete entitetske premijerke Vašingtonu. Ona je kao dokaz potencijalne korisnosti te posjete podijelila s javnošću fotografiju snimljenu u kući bivšeg Trampovog strateškog savjetnika Stiva Benona (Steve Bannon) i susrete s drugim bivšim pripadnicima Trampovog okruženja, uključujući njegovog prvog šefa predsjedničke kampanje Korija Levandovskog (Corey Lewandowski) i njegove saradnike koji su navodno angažovani da lobiraju za Republiku Srpsku za 10.000 dolara mjesečno za tri mjeseca. Tvrdnja entitetskog predsjednika kako se radi o “visokopozicioniranim i bliskim saradnicima američkog predsjednika Trampa” može se realnije dimenzionirati samo ako se razumije da je u Trampovoj eri “visokopozicioniranost” jedna od najprolaznijih kategorija: za samo godinu i po u toj administraciji bila su tri savjetnika za nacionalnu bezbjednost, dva državna sekretara i četiri direktora komunikacija.
Pouka za balkanske političare koji traže razumijevanje u Vašingtonu: možete - ako baš hoćete i imate - plaćati za promociju vaših interesa ali je uvijek korisno ako za takvo šta imate međunarodno priznati legitimitet. Kad se, recimo, entitetska premijerka nakon posjete Vašingtonu žali kako je tamo tražila sagovornike koji su željeli da ih saslušaju “jer to ne žele u Stejt departmentu” i da “oni smatraju da im nije korisno da pričaju sa nama pa onda i mi smatramo da nije korisno da i mi razgovaramo sa njima”, onda se tu radi ili o nerazumijevanju ili pogrešnom predstavljanju principa na kojima počiva međunarodni poredak: Stejt department, naime, održava spoljnopolitičke odnose s državama a ne s njihovim regijama ili nižim nivoima vlasti.
To što predsjednici Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska javno predstavljaju svoj susret u Beogradu kao susret “predsjednika dvije srpske države” ni za koga - osim za njih dvojicu - neće imati značaj međunarodne saradnje. Kao što ni susret predsjednice entitetske vlade s kongresmenom koji u vezi s Balkanom govori u kategorijama “prilagođavanja granica” neće promijeniti baš ništa u američkom uvažavanju suvereniteta balkanskih država: Predstavnički dom ima 435 članova. Podrška jednoga od njih ostavlja lobistima zadatak da pridobiju još samo 434...
(slobodnaevropa.org)
Bonus video:
