Država: Italija. Grad: Rim. Lokacija: Trg Kavur, Palata pravde. Mikrolokacija: sudnica Vrhovnog Kasacionog suda. Dan: srijeda, 17. septembar 2004. godine. Doba dana: jutro. U ime naroda Italije zasjeda Treća sekcija Kasacionog suda. Sastav: predsjednik Đuzepe Savinjano i savjetnici Amedeo Postiljone, Alfredo Terezi, Amedeo Franko i Vinčenco Tardino. Prisutni su i: pomoćnik javnog tužioca Mario Fratičeli i branilac Enriko Tučilo. Zbog koga? Zbog optuženog, glave kriminalne hobotnice Mila Đukanovića. Zbog čega? Zbog njegovog hapšenja i pritvaranja.
Tišina u sudnici, na obali Tibra, u velelepnom zdanju kasne renesanse, pred mostom Umberta I. Najviša sudska instanca zemlje, članice Evropske unije, zasjeda. Sudija Savinjano odlučuje: da li Đukanović Mila - Rastoci, Nikšić, Crna Gora - zbog kriminalnih radnji treba uhapsiti i pritvoriti? Konkretnije: da li potvrditi odluku napuljskog tužioca, koji je podnio zahtjev za pritvaranje Đukanovića, osumnjičenog za krivično djelo kriminalno udruživanje u cilju uvoza i stavljanja u promet stranih ilegalnih cigareta i saučestvovanje u više epizoda krijumčarenja.
Presuda je, narečenog dana, donešena, autor teksta je imao uvid: br. 1050. Reg. gen. br. 22570/2004; 49666/04. Deponovana: 28. decembra 2004. godine. No, prije nje - tok procesa.
Nakon što Tužilaštvo izričito zahtijeva Đukanovićevo pritvaranje u italijanski zatvor, sljedeća instanca - napuljski preliminarni istražni sud, presudom od 19. juna 2003. odbija zahtjev. Obrazloženje: lice pod istragom, Đukanović, zaštićeno je imunitetom. Potom, 23. januara 2004. pošto je utvrđeno da se položaj lica pod istragom promijenio imenovanjem za premijera, tužilac traži istu preventivnu mjeru, zbog istih djela - Đukanovićevo pritvaranje. No, presudom potpisanom 16. aprila 2004. godine, sudija iz Napulja ponovo odbija zahtjev. Nanovo tvrdi: imunitet.
Ni javni tužilac ne odustaje od Đukanovićevog hapšenja, uložio je žalbu. Napuljski sud je odbija 18. maja 2004. Zaključeno je, opet: Đukanović uživa imunitet. Tužilac ne želi da stane, uvjeren, insistira, ide do kraja, tražeći hapšenje premijera. Kasacionom sudu, najvišoj pravnoj vlasti Italije, podnosi zahtjev za poništenje presude.
U žalbi navodi dva zaključka. Prvi: Italija ne priznaje suverenitet Crne Gore. Riječ je o članici savezne države čijim najvišim predstavnicima ne može biti priznat međunarodni imunitet! Stoga, “mora se smatrati važećom italijanska jurisdikcija, i moraju izostati pravne prepreke u preduzimanju preventivnih mjera”. U prevodu: nema pravnih smetnji za Đukanovićevo hapšenje.
Drugi: Đukanović Mila je potrebno uhapsiti jer je “evidentna opasnost od ponavljanja istih krivičnih postupaka kao i postojanje potrebe za specijalnim preventivnim mjerama, što dokazuju kontinuirane kriminalne radnje koje vrši lice pod istragom preko svojih ljudi, a koje se ogledaju u obezbjeđivanju logističke baze saučesnicima, u odabiru krijumčara u skladu sa njihovom profesionalnošću i u njihovom favorizovanju posredstvom stvaranja ilegalnih monopola.“
I još, dalje: „Postoji evidentna opasnost od sabotiranja dokaznog materijala, što dokazuje priprema lažnih dokumenata, kao i beskrupuloznost i podmuklost iskazane u postupcima koji su imali za cilj prikupljanje informacija koje bi se iskoristile u cilju izbjegavanja kazne. Neophodnost primjene zatražene mjere proističe i iz transnacionalnog karaktera kriminalne organizacije i iz svojstva njenog centralnog čvora da opstane uprkos raznim okolnostima koje zadese njene pojedinačne članove.“
Narečena žalba stiže u ruke sudije Đuzepea Savinjana. Dan je, dakle, srijeda, 17. septembar 2004. Doba dana: jutro. U ime naroda Italije zasjeda Kasacioni sud. Vrhovna instanca. Advokat Tučilo čini sve da ubijedi sud u Đukanovićevu istinu. Ne ide: nije Italija Crna Gora. Nije Đuzepe Savinjano - Vesna Medenica.
Za sudiju dileme nema. Prelomio je, bez dvoumljenja: i prvi, i drugi zaključak su osnovani. Zna odlično Savinjano, jasno je iz njegovog dokumenta: sud ima posla sa beskrupuloznim i podmuklim kriminalcem, internacionalnog karaktera - premijerom malene Crne Gore. Preciznije: sa opasnim šefom kriminalne organizacije mafijaškog tipa.
Zapaža, obrazlažući presudu: “Apelacioni sud nije objasnio razlog zbog koga se, ako se društveno opasnim smatraju druge osobe pod istražnim procesom zbog istih krivičnih djela, a koje su radile za Đukanovića (kao što su Jeknićeva, Barović, Vujošević), društveno opasnim ne smatra dotično lice pod istragom, koje se u konkretnom slučaju, štoviše, čini sposobnijim u instrumentalizaciji ovlašćenja.“
Savinjano je udario o sto. Potpisuje dokument: presuda o ukidanju Đukanovićevog hapšenja i pritvaranja “mora biti poništena i vraćena napuljskom sudu na novu sudsku raspravu.“ Potrebno je, dakle, hapšenje. Pa pritvaranje. Narečeno, još i više zbog Đukanovićevog, obrazlaže sudija, „institucionalnog položaja, ako se ima u vidu njegova neosporna mogućnost miješanja i uplitanja u buduće krivične radnje.“
Tučilo obavještava branjenika, premijera: nijesmo uspjeli. Nakon presude Đukanović shvata da su mu potrebne političke, ne pravne akcije. Jasno je nakon direktive iz vrha italijanskog pravosuđa da imunitet više ne pomaže - ne posjeduje ga. Računica je prosta, jedina moguća: ako ga nema, stvoriće ga. Nemoguće je ne primijetiti podudarnost - dovoljno je iščitati njegove izjave prije i poslije suđenja - upravo tada počinje Đukanovićev blickrig na crnogorsku nezavisnost, na referendum. Zapravo: na imunitet.
Samo godinu i osam mjeseci nakon Savinjanove presude, Đukanović je dobio puni, međunarodni imunitet: Crna Gora je, maja 2006. godine, postala nezavisna. Povukao se iste godine sa funkcije, na dvije godine. Tokom pauze nije pošao do Italije, na svjedočenje. Vratio se na funkciju, povratio imunitet, 29. februara 2008. godine. Tačno mjesec kasnije(!), 29. marta, odlazi u Bari, zajedno sa advokatom Tučilom. Tužilac ga ispituje više od šest sati. Džaba: Đukanovića štiti imunitet.
I? Imamo premijera za koga je insistirano privođenje i hapšenje! I to „samo“ za posao sa cigaretama. A šta je sa drogama i oružjem, koji su, prema nedavnom obrazloženju italijanske sutkinje Suzane de Feliće, takođe švercovani duvanskim rutama? Šta je sa poslovima sa partnerima Šarićima, Kalićima, Keljmendijima? Šta je sa saučesništvom u zločinima devedesetih? Šta je sa nerasvijetljenim ubistvima? Šta je sa uništenim preduzećima? Šta je sa nelegalno nataloženim milionima? Šta je sa izbornim krađama? Šta je sa Snimkom? Šta je sa…?
Suđenje je zakazano. Čeka se crnogorski Savinjano. Pa crnogorski Šošenk, Spuž.
Bonus video:
