Nerado se odazivam pozivu da se izjasnim po pitanju „za, protiv ili neutralan“. Zašto nerado!? Zato što se svako pitanje u našoj političkoj klimi - koju svesrdno njeguje naša politička elita i vladajuća klasa – neumitno pretvara u kvazipitanje, na koje je već unaprijed zacrtan „patriotski“ odgovor. Pa se po ustaljenom načinu potpaljuje „državotvorni“ entuzijazam, a čitavo zamešateljstvo poprima poprima haotični, svađalački i iracionalni karakter. Sva „rasprava“ se preturi u prepucavanje i etiketiranje u namjeri da se obezbijedi privilegovana, neprikosnovena i ekskluzivna patriotska pozicija. Sa koje se tadijer konačno presuđuje, zaključuje i zaključava „nacionalni“ interes.
Ipak, odgovaram iz osjećaja građanske odgovornosti. Uprkos težnji profitersko-rentijerske družine da sve slobodno misleće i nekorumpirane ljude ocrne, isključe i ućutkaju.
Svoj stav o NATO sveo bih na nekoliko zdravorazumskih pitanja: Koji je uopšte razlog postojanja ove organizacije, te zašto ista nije rasformirana nakon nestanka razloga osnivanja – okončanja Hladnog rata i nadgornjavanja dvije suparničke doktrine i supersile. Umjesto da nestane, a čovječanstvo počine, predhane i krene rasterećeno u mirnije vode, ta se organizacija širi, kapitalizuje svoju dominaciju, prodire i naoružava prostor gdje je Hladni rat upravo prestao. Tako da su te države promptno priješle iz jednog bloka u drugi i jedini; protiv koga – pitanje je sad. Nije nevažno što sve to košta basnoslovne sume novca, stotine - već se bliži hiljadi - milijardi dolara, poreskih obveznika! Tu je i naš pretužni doprinos euro po euro.
NATO prerasta u jednu nekontrolisanu silu u rukama velikih proizvođača oružja (čuvenog vojno-industrijskog kompleksa) na što već decenijama upozoravaju mnogi intelektualci i naučnici svjetskog ranga i ugleda. Između ostalih upozoravao je svojevremeno i predsjednik Amerike (proslavljeni ratni komandant i general) Dvajt D. Ajzenhauer. Izgleda, da tu silu, više niko nije kadar da zauzda, pa ni građani i institucije dotičnih zemalja sa stogodišnjom demokratskom tradicijom. Ti „momci“ planiraju „rat zvijezda“ i pobjedu u nuklearnom ratu. Inače, ’đe god su došli da „pomognu“ nastalo je neviđeno razaranje, krvoproliće i haos. Ne vidim našu ulogu u tom „performansu“.
Šta našu političku elitu i rentijere fascinira kod „najjačeg bezbjednosnog saveza u istoriji“ nije teško odgonetnuti. Njima imponuje i mnogo primitivnija, ali za naše prilike moćna i efikasna domaća sila. Koju neki zovu organizovani kriminal. Tu je i razlog iz domena trivijalne politike naše elite: kako, zbog poraznih rezultata svoje (anti)politike sve više gube podršku glasača, hoće da kao NATO kooperanti obezbijede dragocjenu podršku – makar kratkoročno - određenih svjetskih centara moći. Već čujem naše političare kako gromko i ponosno započinju svoje buduće recitale: „Crna Gora kao punopravna članica NATO... uvodi novi prirez na porez ...“
Ovaj tekst je dio projekta “Pričajmo o NATO-u”, koji Vijesti realizuju uz podršku Ambasade SAD u Podgorici
Bonus video:
