Svaka godina koja se završavala sa brojem 9, od kada postojim, bila je razorna i tragična za Crnu Goru. Imali smo zemljotres 1979, 1989. godine su počele počinjati januarom, 1999. je bilo bombardovanje, 2009. su se srušili (nerealni) snovi o investitorksom bumu i balkanskom tigru.
Od kada je ova družina na vlasti, od 1989. preživjeli smo inflaciju, nekoliko ratova i konstantna poniženja. Za sve te godine jahali su na krilima nacionalizma. Svaki je bio upotrebljiv i iskorišćen. Za sve to vrijeme, kao i danas, pred očima su nam logična rješenja i jasni putevi. Kao po pravilu - bili su osuđeni na manjinu i poraz. Svi su danas bili za Anta Markovića, posljednju šansu da SFRJ krene prema Evropi, kao jedino rješenje jedne lijepe zemlje, čija je vatra sa grba grijala njene građane, a neke druge vatre su tu istu zemlju zapalile. Svi su danas bili liberali i borili se za nezavisnost Crne Gore još s početka devedesetih. Svi su danas bili protiv napada na Dubrovnik i kao građani su ustali protiv deportacije Bošnjaka iz Herceg Novog, svjesno predatih njihovim dželatima. Nije danas bilo rata za mir. Svi smo danas za evropske vrijednosti.
Godine prolaze. Za sve one koji se nadaju da će naredne biti pametnije – istorijsko iskustvo to ne potvrđuje. Živimo u zemlji u kojoj se i dalje dijelimo po kriterijuma XIX vijeka. Mržnja je jedina istinska emocija koju većina političara želi da probudi među građanstvom (ako je građanstvo zaista prava riječ). I uspijevaju u tome. Uspijevaju i u tome da nema odgovornosti za sve užase koje su nam od 1989. godine priredili. Imamo dva sindikata, a gdje su radnici? Imamo dvije akademije, a gdje su nam mudri ljudi? Imamo „lijeve“ partije na vlasti, a gdje nam je socijalna pravda?
I 2013. prođe. Mnogo toga se u njoj desilo. Ali se po jednom detalju ipak mora zapamtiti: "Krivci smo bez ijednog dokaza, a jednostrana istina ne može biti prava istina. Eto, to je naša želja da nas jedna ovako velika zemlja čuje i da razumije našu patnju i muku koju trpimo skoro tri godine. Sve novine nas etiketiraju. Ja bih, ako budem u prilici, predložio gospodinu Fišeru da nam pomogne, da pošalje ekspertsku grupu iz Njemačke da uradi nalaz koji je uradila naša komisija. Mislimo da je taj nalaz sudskog vještaka netačan i nestručan", ustvrdio je Dragan Marović.
E, to je zemlja u kojoj živimo. Moćni i silni znaju kakve su nam insistucije sistema. Znaju koliko su nezavisne i znaju koliko su pravedne. Kada se brat „moćnog kuma“ i čovjeka koji je besmisao onoga što kaže doveo do savršenstva, čijoj se izražajnoj formi divi puk (bez želje da se bavi suštinom), obrati na ovaj način - to je metastaza jednog sistema čije su „vrijednosti“ počele da načinju i sopstvenu unutrašnju strukturu.
Ovoj zemlji je potreban USKOK. Riječ koja nije samo hrvatska, već je utkana i u crnogorski identitet. I proces pročišćenja gdje će se konačno pitanje odgovornosti za neuspjeh (da kriminalne radnje ne pominjem), postaviti kao prioritetno. Crnoj Gori je potrebna profesionalizacija, a ne politizacija funkcija. Na kraju godine gdje su još samo „Plantaže“ ostale, 2014. se čini kao moguće ostvarljiva za onih 40,000 radnih mjesta. Kao i za sve bajke koje nijesu ostvarili i za neuspjehe nijesu odgovarali.
Bonus video:
