Kakva su vremena došla, treba čovjek da bude krajnje pažljiv šta piše, čak i kada je riječ o tradicionalnoj, prvoaprilskoj šali!
U posljednjih par dana, dvije od prvoaprilskih laži koje smo objavili prošlih godina u listu Koha Ditore vratile su se na naslovne strane medija, jedna kao prava vijesti u čiju istinitost niko više ne sumnja, a druga kao stvarna mogućnost da se desi ono za što smo mi mislili da se može zbiti samo u šali!
No, za čitaoce Vijesti, da redom ispričam o čemu se radi – nadam se da ćete se na kraju ove kolumne, osim čuđenja sa naivnošću nekih urednika i novinara na Kosovu, ali i političara po regionu i Americi, malčice i nasmijati! Onako slatko, od srca!
* * *
Prije više od dvije godine, 1. aprila 2011. godine, u skladu sa tradicijom naše novine, složim polako jednu veliku laž, računajući da će naši čitaoci polako ali sigurno, pri kraju čitanja te vesti, shvatiti da je riječ o šali čija je namjera da pruži malo zabave i razonode u ova vremena kad su vijesti redovno teške i tmurne!
Tako, igrajući na kartu velike zaljubljenosti naših sunarodnika u Ameriku, Koha Ditore objavi tog dana vijest da je, prema jednom izmišljenom švajcarskom Institutu za Biohemiju i Genetiku, istorijski predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Džordž Vašington, bio albanskog porijekla! Još smo “izvjestili” da je Vašingtonova majka bila rodom iz okoline Peći, i da je sam predsjednik, svjestan svoga porijekla, ostavio tajni testament/knjigu kojom naređuje svim američkim predsjednicima koji će doći poslije njega da uvijek pomažu albanskom narodu!
Tako će 1970. godine Nikson dati Titu pomoć od 5 milijardi dolara u zamjenu za autonomiju Kosova, dok je Džimi Karter već bio dogovorio pomoć za 1980-1990. u zamjenu za status Republike za Kosovo, ali je stvar pala u vodu zbog smrti Josipa Broza! A Bil Klinton je – naravno – bombardovao Srbiju jer je pročitao tajni testament Vašingtona koji obavezuje Bijelu kuću da uvijek bude na pripomoć Albancima!
Da ne bi slučajno neko od čitalaca stvarno povjerovao ovoj šali, u cijelu stvar se uključuje Karl Vudvord, kao novinar koji je u arhivama Bijele kuće slučajno pronašao tajni testament Džordža Vašingtona i koji sprema knjigu pod naslovom “Džordž Vašington: Albanac sa Kosova koji je stvorio Ameriku”! Naravno, novinarima je moralo biti jasno da je riječ o izmišljenom novinaru čije je ime kombinaciji dva slavna reportera Vašington posta - Karla Bernštajna i Boba Vudvorda! A za one čitaoce koji su posle svega bili spremni povjerovati u ovakvu vijest, na kraju je stajao jedan podsjetnik da je Prvi april, dan kada se možemo malo i našaliti - posljednja riječ u izvještaju bila je: April-li-li-li!
No, ne lezi vraže; mnogi nikada ne pročitaju vijest do kraja, a spremni su povjerovati u svašta (valjda to objašnjava što ljudi uprkos svim lažima glasaju za neke političare).
Tako, senzacionalno otkriće da je Džordž Vašington bio Albanac preko noći se i, po interentu, od prvoaprilske šale pretvorilo u vijest godine za mnoge. Naročito su mediji u Albaniji pali na ovu šalu, te se po njihovim portalima i blogovima još može naći ova šala prenesena kao da je istinita vijest.
Tako do danas, dvije godine i osam mjeseci kasnije, živi sada već urbana legenda da je Džordž Vašington bio Albanac, a ovih se dana ta ista vijest iznenada pojavila i po nekim portalima na Kosovu, čak i na nekim u kojima rade ljudi koji su radili u Koha Ditore tog 1. aprila 2011. godine!
Kažem vam, teška vremena su došla: treba čovjek da pazi šta piše, pa čak i kada je riječ o tradicionalnoj prvoaprilskoj šali.
* * *
Druga prvoaprilska šala koja se ovih dana pretvorila u vijest, ne samo na Kosovu, jeste pismo četiri američka kongresmena kojim se premijer Kosova, Hašim Tači, i premijer Srbije, Ivica Dačić, nominuju za – ni manje ni vise – Nobelu nagradu za mir!
Koha Ditore je već prije osam mjeseci – znači 1. aprila 2013. godine – imala vijest da će Tači i Dačić dobiti Nobela za mir, računajući da je nešto takvo nemoguće, i sa namjerom da se ljudima omogući da se nasmiju na račun političara koji se tokom cijele godine smiju njima!
Ali, opet, ne lezi, vraže! Nekima se takva ideja učinila politički profitabilnom, dobrom, pa i mogućom – uprkos svemu! Pa su američki kongresmeni – dva iz albanskog lobija i dva i srpskog – predložili Tačija i Dačića u pismu norveškom Komitetu za Nobelovu nagradu.
Tako se crtica koja dijeli laž od istine, iznenada, gubi, pa nam treba dobro razmisliti šta ćemo lagati sljedećeg 1. aprila, da ne bismo došli u situaciju da nam se cijeli život pretvoi u veliku prvoaprilsku šalu! Ako već nije.
Bonus video:
