Svako ko s vremena na vrijeme pogleda krimić poznaje princip „dobar policajac, loš policajac“. Sa Donaldom Trampom je ovaj princip pronašao put u međunarodnu politiku. Jedinstveno je, međutim, što Donald Tramp jednovremeno otjelotvoruje i dobrog i lošeg policajca.
U slučaju Sjeverne Koreje je ova - prirodna? glumljena? - podvojena ličnost ipak dovela do održavanja samita sa međunarodno maksimalno izolovanim diktatorom jedne komunističke nasljedne monarhije čak i ako se do sada ne može govoriti o konkretnim rezultatima.
Čini se da Tramp prati isti scenario u slučaju Irana. Još odjekuju prijetnje iz posljednjeg duela na Tviteru, kada je Tramp priprijetio Iranu neviđenom katastrofom, a evo njega gdje mijenja ploču.
Prije svega: Skoro tri mjeseca nakon američkog izlaska iz Atomskog sporazuma iranska ekonomija je već teško pogođena. Pritisak na vlasti u Teheranu je ogroman i iznutra, sa skoro svakodnevnim demonstracijama u cijeloj zemlji. Tek naredne sedmice na snagu stupaju američke finansijske sankcije, ali je iranska valuta već izgubila dvije trećine vrijednosti.
Činovnici američkog Stejt dipartmenta kao i Ministarstva finansija razmiljeli su se po svijetu kako bi jasno poručili kakve bolne posljedice bi mogao imati uvoz iranske nafte nakon četvrtog novembra, kada na snagu stupa nova runda sankcija. Narudžbe se masovno otkazuju, a izvoz nafte je od životne važnosti za iransku državu.
Sve je jasnije da pritisak SAD nema za cilj samo promjenu iranskog ponašanja. Prije se čini da Bijela kuća teži promjeni režima.
Da li je istup Trampa na konferenciji za novinare promjena kursa? Tramp postaje dobar policajac. Predlaže sastanak sa iranskim predsjednikom Hasanom Rohanijem - „bez preduslova“.
Igra sa štapom i šargarepom možda funkcioniše u sektoru nekretnina i možda je uspjela i u slučaju Sjeverne Koreje. No u slučaju Irana šanse za uspjeh su rđave.
Prvo, Tramp je već ranije tražio razgovor sa Rohanijem - prema iranskim navodima, osam puta na marginama zasjedanja Generalne skupštine UN prošle godine.
Drugo, američka administracija govori različitim glasovima. Ministar spoljnih poslova Majk Pompeo recimo navodi niz uslova za takav sastanak.
Treće, Iran nije ni blizu izolovan kao Sjeverna Koreja. Rohani upravo iza sebe ima putovanje po Evropi.
Četvrto, Rohaniju nisu potrebne fotografije sastanka sa Trampom za propagandne ciljeve ili za svoj politički ego. Jer religijski vođa Ali Hamenei bi od takvog susreta mogao napraviti više problema nego ih što se sastankom može riješiti.
I s obzirom na to peto: Zašto bi Rohani pregovarao sa SAD o novom atomskom ugovoru kada je Tramp upravo prekršio postojeći i izašao iz njega? Zbog toga je i iranska reakcija sljedeća: prije jednog takvog sastanka SAD bi morale da se vrate u sporazum koji su napustile u maju.
I to sve pod uslovom da kontroverzni policajac iz Bijele kuće zaista ima interes za dogovorom sa Iranom. Njegove svježe akvizicije u administraciji, ministar spoljnih poslova Pompeo i nacionalni savjetnik za bezbjednost Džon Bolton, čine se skloniji tome da Iran prisile na kapitulaciju.
U vezi sa tim se isplati pogled u retrovizor: prije skoro godinu dana je Bolton - tad još nije bio savjetnik - predstavio detaljan plan za izlazak iz Atomskog sporazuma. U tom predlogu je pisalo da Iran, nakon što SAD napuste sporazum, „vjerovatno neće težiti daljim pregovorima“, ali da bi američka administracija „mogla da tu mogućnost retorički drži otvorenom“.
U principu bi bilo dobro kada bi između Vašingtona i Teherana bio uspostavljen dijalog. Jer u sadašnjoj toksičnoj atmosferi bi pogrešna kalkulacija u brojnim žarištima između Sirije, Jemena, Iraka i Hormuškog moreuza mogla voditi do katastrofe. Možda bi se kontakt mogao uspostaviti klasično, preko diplomatskih kanala koji su proteklih mjeseci sistematski prekinuti. Održivo, zrelo i promišljeno, a ne kao fusnota na jednoj konferenciji za štampu.
(Deutsche Welle)
Bonus video:
