Zato što bitange lažu, varaju i kradu.
Zato što bitanga može da trpi nepravdu.
Zato što se bitange isključivo i naglašeno vode srebroljubljem.
Zato što je devedesetih godina prošlog vijeka ratovao, za mir, protiv bitangi.
Zato što - izvori bliski njemu tvrde - ne podnosi bitange, što najbolje potvrđuju riječi na vratima njegovog kabineta, krupnim crvenim slovima: „Bitangama strogo zabranjen ulaz“.
Zato što, na istim vratima – nešto niže, stoji identičan natpis, na engleskom jeziku, koji dokazuje da Đukanović u svom prisustvu ništa manje ne podnosi ni bitange-strance. Piše: „Bastards strictly prohibited entrance”.
Zato što je na koktelu povodom prošlogodišnjeg Dana državnosti, pred nekoliko svjedoka od kojih su dvojica strani ambasadori, držeći viski u ruci, povišenim tonom kazao: „Borba protiv bitangi moja je najpreča državna dužnost.“
Zato što dvije i po decenije, koliko je na vlasti, izbjegava bilo kakav kontakt sa bitangama, što je, intimno smatra, i razlog toliko duge vladavine.
Zato što se, čak i kada dođe do kontakta sa bitangama, trudi da susret bude što kraći, nikako zvaničan i pred kamerama, te da im u startu stavi do znanja svoje mišljenje da su obične bitange.
Zato što pažljivo bira svoje prijatelje i partnere, kako se u njegove redove slučajno ne bi provukla ni bitangica, a kamoli istinska, prava bitanga - sa renomeom.
Zato što je jedan od osnovnih kriterijuma za poslovnu saradnju sa njim, a što dobro znaju njegovi saradnici, taj da osoba u svojoj porodici nema zapaženijih bitangi. Da se ne potkrade, kako voli da kaže: bitanga od bitange.
Zato što je, kada je riječ o poslovnoj saradnji, jednom, dokazujući time svoj omraz prema bitangama, kazao: „Više volim organizovani kriminal i korupciju, nego bitange. Eto koliko ih mrzim.“
Zato što, kažu oni koji ga dobro poznaju, i u literaturi agresivno reaguje na junake – bitange, kakav je, recimo, Tenardije Viktora Igoa, koji u Jadnicima piše: „Odaje ih tama u pogledu. Ima duša rakova koje stalno idu unazad ka mraku, koristeći se iskustvom da povećaju svoju nakaradnost, kvareći se bez prestanka i sve više dobijajući obeležja gadosti u porastu. Ovaj čovek je bio takva duša. U njemu se krije građa za bitangu.“ Zli jezici tvrde da, upravo zbog narečene - bitangofobije, malo čita.
Zato što je, kao mali, u jednoj knjizi Marka Tvena naletio na zapaženog junaka - bitangu, Engleza iz predgrađa Londona, zbog čega je, revoltiran, kasnije odbio da uči engleski jezik.
Zato što bitanga, za razliku od njega, ne voli teatar.
Zato što prava bitanga, nasuprot njemu, ne voli književnost.
Zato što bitanga-u-duši, kakav on nije, ne voli umjetnost.
Zato što bitange u politici ne poštuju volju naroda, kao on.
Zato što je, juna 2010. godine, na terasi hotela Avala, svom najlojalnijem saradniku, u četiri oka, poručio: „Gadi mi se od bitangi u politici. Politikom treba da se bave samo pošteni ljudi, ne-bitange.“ Ovaj mu je, istoga časa, sa tompusom u ustima, uzvratio: „Ni ja ih smisliti ne mogu, šefe.“
Zato što je, drugom prilikom, prijatelju, takođe ne-bitangi, izvjesnom Canetu, poslao SMS, od tačno 72 znaka, sledeće sadržine: „Druže, ono što kod tebe najviše cijenim jeste što ni ti, kao ni ja, ne podnosiš bitange.“
Zato što bi bitanga u vodama politike zloupotrijebila državne resurse za partijske potrebe, za svoje i potrebe stranačke braće bitangi, što se on ne bi usudio.
Zato što pojedine bitange koriste narkotike, za razliku od njega, što ih povremeno čini razdražljivim.
Zato što bitange-političari održavaju kontakte sa svakojakim bitangama-nepolitičarima.
Zato što bitange u vlasti, pokazuje svjetska praksa, čuvaju leđa bitangama iz svijeta podzemlja.
Zato što bitangama iz svijeta crnogorskog podzemlja ne pada na pamet da ga mole za usluge, znajući da im je jednom, nakon što su neuspješno pokušali, poručio: „Bitange, ako još jednom pokušate da tražite pomoć države za kriminalne poslove, neće vas više biti.“
Zato što je, i za to postoje svejdoci, šefu crnogorskog podzemlja, nakon što mu je ovaj kazao da je bitanga, plačno odbrusio: „Bitanga sam jer se borim protiv bitangi. Tako mi i treba.“
Zato što bi bitanga, ako je pravcata bitanga, pljunula na zakone zarad ličnog intresa, što on, kao ne-bitanga – nikada ne bi.
Zato što bi, recimo - tokom sankcija, bitanga švercovala duvan i zaradu stavljala u svoj džep i džepove sebi bliskih.
Zato što bitanga, ona provjerena i prava, koristi jezik ulice, koji on ne koristi, čak ni u rijetkim trenucima kada se zadesi u društvu neopjevane bitange.
Zato što bitange, po pravilu, omalovažavaju sve drugomisleće, nikako ne uspijevajući da, poput njega, shvate važnost kritičke misli u stasavanju svake zajednice ljudi.
Zato što je - nesvojstveno bitangama - svom glavnom saradniku za medije, ne-bitangi naravno, u izlivu iskrenosti, izdao naređenje: „Ako ikada primijetiš da se ponašam kao bitanga, imaš moju saglasnost da o tome obavijestiš javnost.“ Nikada ništa, razumije se.
Zato što su bitange, u biti – kukavice, koje, recimo, nikada ne bi prihvatili poziv na TV duel sa političkim oponentom.
Zato što bitange u javnom životu, za razliku od ne-bitangi kakav je sam, podstiču podjele i zavade, sukobe i tenzije, siromaštvo i strah.
Zato što je početkom devedesetih, kada se pripremao za dolazak na vlast, sa govornice u Podgorici, u lila džemperu, uzviknuo: „Mi smo mladi, lijepi, pametni i nijesmo, niti ćemo ikada biti – bitange.“ Uslijedio je gromoglasni aplauz, skandiranje i pobjeda na izborima.
Zato što je, kako davno reče, iskreno naš, dok bi bitanga bila neiskrena i svoja.
Zato što nam bitanga nikada ne bi, kao ne-bitanga koja čuči u njemu, donijela ovakav prosperitet.
Zato što bitanga ne bi ovoliko, koliko on, bila na vlasti: napustila bi nas i ostavila na cjedilu.
Zato što bitanga na čelu države nikada ne bi ovako privatizovala preduzeća.
Zato što nas bitanga nikada ne bi ovako, kao on, usrećila.
Zato Milo nije bitanga.
Bonus video:
