Kao i velika većina građana i građanki Crne Gore, nalazim se u sistemu zdravstvene zaštite kojim Vi rukovodite kao ministar. Usluge privatnih zdravstvenih ustanova koristim rijetko, kad je to stvarno neophodno. Ili kad je neizbježno. Smatram da nakon 42 godine radnog staža i ulaganja u zdravstveno osiguranje, imam na to pravo. Kao što ga imaju i ostali građani i građanke koji ulažu svoj novac u zdravstveni sistem.
Ne bih o tome da li je ulaganje osiguranika, odgovarajuće njihovim zahtjevima i očekivanjima od zdravstvenog sistema. Jer, moja i slične generacije, u mnogo što su ulagale što je nestalo netragom. Da ne pominjem izvjesnu skorašnju operaciju, plaćenu našim novcem, u Švajcarskoj, a koja se mogla obaviti za dvadesetak puta manje novca u Crnoj Gori. Dakle, ako je nedovoljno novca za javno zdravstvo, štedimo ga. Radimo obzirno, pravedno i humano. Radimo li tako?
U više navrata sam imala priliku da iskusim, a onda na osnovu toga i zaključim, da je mnogo šta u javnom sistemu zdravstvene zaštite postavljeno sa namjerom da se ljudi ponižavaju. I osiguranici, pacijenti i najveći broj ljekara. Za ovo ću navesti brojne činjenice.
Kada odem kod svoga izabranog ljekara, izvanredne žene i ljekarke dr Ljiljane Zogović Vuković, suočimo se obje sa apsurdom programa koji na monitoru ispred ordinacije prikazuje da je vrijeme predviđeno za svakog pacijenta – 10 minuta. Po glavi pacijenta. To je vrijeme dovoljno da se pacijentu napiše recept, ako je zbog toga došao, ali ne i za pregled. To znači pregledati 50 pacijenata dnevno. Ko je dao programski zadatak za izradu takvog računarskog programa? I ko je i koliko platio tu nesuvislost, sa ozbiljnim posljedicama po sve učesnike, i pacijente i ljekare. Usput, i po kvalitet primarne zdravstvene zaštite.
Ljekari su pod pritiskom koji je nehuman. Ipak, doktorka svakom pacijentu ukaže potrebnu pažnju i vrijeme. Ne znam kakve su posljedice po nju, ako ne obavi predviđenih 50 pregleda dnevno. Još apsurdnije je kod izabranog ginekologa. Program, takođe, predviđa 50 pacijentkinja dnevno. Treba li komentara? Opet imam sreće, to je izvanredne žena i ljekarka dr Lahira Čikić. I ona se posveti svakoj pacijentkinji strpljivo i obzirno. I pored programa kojim je očigledno neko potpuno nekompetentan radio na "racionalizaciji i unapređenju zdravstvene zaštite žena" u Crnoj Gori. Ovo je moje lično zapažanje. Kolike su plate, ljekarima, to Vi znate. Valjda ste im zbog toga zabranili dopunski rad? Da se ne pretjera. Možda na tu platu (specijalista sa preko 25 godina radnog staža prima oko 470 eura) u dopunskom radu, kad pregledaju onih predviđenih 50 pacijenata dnevno, zarade još neke basnoslovne pare?
Ipak, najbolji uvid u sistem ponižavanja pacijenata dobije se odlaskom u laboratoriju. Primjer na osnovu skorašnje posjete mikrobiološkoj laboratoriji. Dođete i u predviđeni boks ubacite uput. U 7,30 već neopisiva gužva. Isto je i u biohemijskoj laboratoriji u KBC. Zar nije moguće nabaviti uređaj za usmjeravanje pacijenata. Svratite g. ministre u CKB, recimo u Moskovskoj ulici. Zamislite to čudo od tehnike i elektronike u svakoj laboratoriji. Pacijenti uzmu broj i sačekaju. Sjedeći, naravno, a ne tiskajući se u gomili oko šaltera da čuju kad će ih prozvati. Onda se nađe neko ko je bliži šalteru da pomogne. Uzvikujući ime koje je na redu. Kao da je kakva aukcija. Uglavnom, eto nas, a da nije prošlo ni sat vremena čekanja ispred prostorije gdje se uzimaju uzorci. E, sad, ako se radi o ženama koje je izabrani ginekolog uputio, tu je sistem ponižavanja dopunski. Priprema se odvija u prolaznoj prostoriji približnih dimenzija 1,5 x 1,5 m. Obično su istovremeno tu dvije osobe, jedna koja se priprema za uzorkovanje, druga koja se odijeva.
Sestra koja uzima uzorke ljubaznošću, strpljenjem i pažnjom, profesionalno, toplo i kćerinski (u mom slučaju) ublažava svo to ponižavanje. Doduše, nemaju agense za sve što je doktorka navela u uputu. Znači, treba doći opet, kad agensa bude. Ili ići i obaviti privatno. Što je opšte mjesto i traje već godinama, g. ministre. Uz svo objašnjavanje o tenderima i ostalom. I za pacijente koji zbog prirode terapije moraju redovno u određenim terminima da koriste različite usluge laboratorija. Naravno, pođu i plate privatno. Ko ima. Ali, sve je više onih koji nemaju. Ili, u vrijeme godišnjih odmora radi u Podgorici jedna biohemijska laboratorija. Gužva neviđena, sa dva puta stajanjem u redu: da se preda uput i da se daju uzorci. Ono čudo neviđeno od tehnike i elektronike (svratite, ipak, do CKB), za dobijanje broja i prikazivanje na monitoru ko je sledeći, naravno ne postoji.
I tako, dok se u opisanim okolnostima spremam, poslije obavljenog uzorkovanja, pogled mi pade na plafon i rešetku od klimatizacionog sistema. Jer, prostorijica, naravno nema prirodnu ventilaciju, a ne izgleda ni da vještačka radi. Ali, znate li koja mi je bila asocijacija, nakon opisanog što smatram razrađenim sistemom za ponižavanje pacijenata, a posebno pacijentkinja?
Kada će iz te rešetke poteći Ciklon B? Prethodna priprema u potiranju dostojanstva pacijentkinja je neminovno dovela do ove asocijacije, gospodine ministre Radunoviću.
Bonus video:
