Poštovani B., zahvaljujem na Vašem telegramu koji ste poslali prije dva mjeseca, povodom smrti mog Cetinja. Odgovor sam odlagao do završetka lokalnih izbora, kako bih se pojavio sa viđenjem ovog “grand projet“. Mišljenja sam da je taj “praznik demokratije” obilježen mnogim kontradiktornostima našeg bića, tako da ću taksativno navesti nekoliko ključnih segmenata (neću se obazirati na Vaše ranije konstatacije, koje između ostalog smatram opravdanim).
KOLEKTIVNA AMNEZIJA – Psihologija cetinjske mase nasjela je na izborna obećanja vladajuće partije. Cetinjanima kao da nije smetalo to što je njihov grad od centra crnogorske kulture postao polupalanka, koja ima najveći stepen odliva stanovništva i jednu od najvećih stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori. Ovog puta oni su prosto zaboravili na dekadencu koja ih je zadesila, i odlučili da i naredne četiri godine budu sluge lažmajstora. U memoriji im nije ostala slika kako je grad izgledao mjesec dana uoči izbora, već su im bageri i mehanizacija na našim ulicama, stvorili privid da se na Cetinju nešto “radi”. Sva neispunjena obećanja od prije četiri godine, pretvorila su se u prašinu, ali i pored toga Cetinjani su svoj glas dali socijalnoj partiji “demokrata”. Činjenica je da što više naši despoti obećavaju, dobijaju više glasova. Možda im na narednim izborima 2017. godine, u nedostatku sredstava proradi mašta, pa ojađenom cetinjskom življu, obećaju izgradnju nuklearne elektrane na Trešnjevu i svemirske stanice na Bati Cuckoj, uz prigodan, mali aerodrom na mjestu nekadašnje fabrike “Obod”. Žalosno je što bi im glasači i tada povjerovali. Da pobijedi Cetinje!
PRODAJA DUŠE – Cetinje je tokom istorije bilo Panteon slobodarstva. U posljednje vrijeme, postalo je svetilište poltronstva, a za to nijesu krivi Cetinjani, već “ulični psi” vladajuće partije. Pošto su njihove gazde dobro osiromašile naše sugrađane, ovi su odlučili da kupe ljudsku dušu za 100 eura. Lokalni Mefistofeles, odjeven u ruho DPS aktiviste, išao je od kuće do kuće kao starozavjetna pošast i sakupljao izmučene ličnosti. Na taj način pogazio je njihovo dostojanstvo, i postao javni agresor slobode izbora, igrajući na kartu njihovog siromaštva. Treba izraziti saosjećanje sa svim ljudima koji su prodali svoj “vox populi”, pošto su oni prije svega – gladni, a nažalost i nesvjesni, jer su “sklapanjem pakta sa đavolom” obesmislili sve svjetske revolucionare koji su prolili okeane krvi, kako bi oni danas imali pravo glasa. Glasaj za Sašu!
KUM 4 – Da se Kopola kojim slučajem odlučio da nastavi svoju trilogiju, ne bi morao da se muči, dovoljno bi mu bilo da se našao na Cetinju par dana uoči izbora, ali i na sami dan njihovog održavanja. Gotovo u svakom cetinjskom lokalu, sjedjelo je po nekoliko policajaca i inspektora – reklo bi se, država štiti građane. Mada, motiv je vjerovatno drugačiji. A 16. novembra, egal – establišment crnogorskih kontroverznih biznismena šeta glavnom ulicom, dok su izbori u toku. Teksaški pejzaž, sa uplašenim i uzbuđenim posmatračima iz obližnjih kafića, koji se ukočeni došaptavaju preko ramena – pssst, e’o ga Brano. Samo su falili Al Pacino i Andy Garcia pa da se čovjek zapita da nije u holivudskom studiju. Jednostavno bolji!
KULT LIČNOSTI – (Evropa, Crna Gora, Cetinje, godina 2013, mjesec novembar, negdje oko 22h) Orgazmična egzaltacija na licima polupismenih sljedbenika vladajuće partije, ispred ikone presvetog, prepodobnog čudotvorca. Nošeni žarom vjerskog fanatizma, ovi iskrivljeni logosi likuju slici svog kreatora, uzvikujući njegovo ime kao najsvetiju molitvu, a imaju i pravo jer je Cetinje dolina bogova. I Hitler i Staljin bi ljubomorno gledali ovaj događaj, gdje se jednom evropskom “vođi” u XXI vijeku stavlja na glavu oreol božanstva. Možda je ovim “motivom” najzadovoljniji bio diktator Sjeverne Koreje, koji je uz dobar hamburger, slavio činjenicu da budale ne žive samo u njegovoj zemlji. Ovo me sve asocira na istoriju Vizantije, i epohu ikonoklastičkih raspri. Mislim da je Crnoj Gori neophodan jedan Ikonoborac, kako bi se ovom bestidnom slugaštvu, stalo na put. Naprijed Crna Goro!
48% DUHA SLOBODE – Sada se vraćam na priču o kontradiktornosti našeg bića. I pored ovih anomalija koje je cetinjski duh ispoljio na lokalnim izborima, gdje je DPS uzeo čak 52% glasova, ovi izbori su proizveli i nešto na što se mnogi analitičari nijesu osvrnuli – čak 4.500 Cetinjana, pokazalo je da ima zdravu svijest i da se zalaže za korijenite reforme. Novinari i kritičari opozicije isticali su da je pobjeda vladajuće partije apsolutna, međutim, tvrdim da su ove izbore dobili ljudi slobodnog duha, koji su pored mnogih ucjena i prisila odlučili da svoj glas ne daju uzurpatorima državnih resursa i funkcija. Tako da ovim putem čestitam svim građankama i građanima, koji su pokazali hrabrosti da se suprostave autokratiji i neofašističkom režimu. Zbog njih ne žalim što sam osnovao Cetinje. Zeitgeist!
Ovih pet segmenata koji su obilježili cetinjske izbore, oslikavaju situaciju i u ostalim crnogorskim gradovima, pa je evidentno da je cijela naša država u jednoj moralnoj krizi koja melje intelekt i vodi u apatiju njeno stanovništvo. Ali što očekivati od države gdje šef vlade jednog poslanika parlamenta javno naziva bitangom? A da pri tom ne odgovara pred pravosuđem, ne zato što nije počinilac krivičnog djela, već zato što niko nema hrabrosti da ga izvede pred sud. Što reći na kraju – Crna Gora je zrela za revoluciju. Bilo moralnu, bilo političku. Pitanje je, ko je spreman da ide do kraja, vi ili oni? Ukoliko ubrzo ne dođe do smjene vlasti demokratskim putem, biće neophodne nemile scene sukoba gladnih demonstranata i naoružane policije. Samo ostaje nada da će ovaj naš Erdogan podleći pritisku.
Do tada, držite mi se Cetinjani!
Ivan Crnojević, crnogorske zemlje Gospodar
Bonus video:
