Odgovor na tekst “Mućke”, autora Mira Perovića, Vijesti, 15.11.2013.
Stišan ali nenačet u svojoj Skojevskoj dogmi g. Miro Perović pokušao se distancirati od mučnog utiska koje ostavljajaju “napredni” njegovi stavovi i prijedlog o rješenju i “obezbjeđivanju moralne i duhovne čistote vjerskih poglavara”. Nastavljajući da nepokolebljivo dijeli lekcije o Europi i hrišćanstvu, svima, pa i samom Mitropolitu. Zaista, dovoljno je samo čvrsto vjerovati u svoje ideje, kako sam i nagovijestio u kolumni o našim vazdakadašnjim dobrotvorima. Sa visine svoga independentizma lahko isključuje i posprema ‘đe je kome mjesto. Kao superioran psiholog uviđa da sam beznadežno emotivan i iracionalan ali na pogrešan, nepodoban način. Moj principijelan, zdravorazumski stav protiv nasilja (kastriranje bez sudske presude) i orgijanja ideološke - u najnovijem slučaju, independentističke - svijesti podvrgnut je, a kako drukčije, psihološkoj analizi. Naime u psihologiji – kraljici palanačkog duha – logika nije pripuštena i nema pravo glasa.
Trezveno, objekivno i bez emocija M. Perović veli: “isprovociran ekstremnim porukama mitropolita Amfilohija, pa je takav karakter poprimila i moja satira... Reagovao sam kao građanin na fašističke poruke i poziv na linč...”. Em je isprovociran, em sklon umjetnosti - satiričar dabogme – njegovim riječima “Kastracijom bi se obezbijedio sami vrh moralne i duhovne čistote vjerskih poglavara” - nema se što prigovoriti. Ne ćuti se krivim. Čista psihologija.
U svom reagovanju pažljivo i redom otklanja “detalje” koji se nijesu ni odnosili na njega. Mlad pa ne zna da je takvih boraca za opšte dobro u CG vazda bilo za izvoz – nije on prvi - o njima je bila riječ. Uostalom, nema bitne razlike između DPS-koncepta i independentista u rezervi, koji se sada preporučuju kao crnogorsko proljeće i garant državnosti. Otuda, svako malo napadi (ni manje ni više nego) na fašizam MPC i Mitropolita, kao differentia specifica, svojevrsna independentistička legitimacija, vlastonosna lozinka i dobitna kombinacija. M. Perović je uzet tek kao primjer naduvene independentističke obijesti, budući da se u nimalo sporoj utrci nego oštroj konkurenciji, izborio za prvo mjesto: prijedlogom da se kastriraju vjerski prvaci ne bi li konačno postali “moralno i duhovno čisti”.
Elem, M. Perović jasno vidi fašizam pak se hrabro bori protiv istog – duboko uvjeren da je na pravom putu. Hladno i bez emocija: kastraciju bi obavili stručni i za to osposobljeni profesionalci. Ni slično fašističkim, ekstremnim, porukama i procedurama nazadnjaka sa druge strane barikade. Oni samo hlape i govore u metaforama – independentisti su konkretni. To ih preporučuje da im povjerimo jedan novi januar.
Dični independentisti odvažno i uporno kruže kao mačak oko vrele kaše kad je u pitanju bit i srž Države. Sada su u posvećeni “manjinama“ i ko zna čemu još, samo da izbjegnu susret sa onim što je suština države – a to je prije svega : pravni poredak, zatim pravni poredak i na kraju opet i ponovo, pravni poredak! To je mnogo teža, poštenija i preča borba od inferiorne independentističke - uslovljene palanačkim sentimentima i identitetom - koju rado upražnjavaju narcisoidni pretedenti na Vlast i patriotizam. Dok se “independentisti” konačno dosjete (ako je njima uopšte do toga) o čemu se zapravo radi - društveni tokovi će otići podaleko i nepovrat a mi postati jedna dobro usidrena kolonija. Sreća što je većina independentista lično solidno situirana. Pak će u svemu biti od pomoći novim gospodarima.
Bonus video:
