Poruka duhovnog pastira najbrojnije hrišćanske zajednice u Crnoj Gori, mitropolita Amfilohija, da se "svako stablo koje ne daje ploda sječe i u oganj baca" podsjetila me na film "Purge". U prevodu bi to bila “Čistka”. Radnja filma dešava se u budućnosti u Americi. Fanatici koji su zavladali zemljom uveli su zakon kojim u jednom danu u godini dozvoljavaju građanima zločin bilo koje vrste prema bilo kome osim prema vrhu vladajuće kaste.
Poruka mitropolita, vrlo bliska viziji ovog filma, upućuje da bi trebalo tražiti od skupštine uvođenje dana kada bi i mi u Crnoj Gori sprovodili čistku, sječu neplodnih stabala. U stabla koja ne daju ploda, a čine ih ljudska bića, osim homoseksualaca spadaju i neplodne žene i muškarci kao i plodne žene i muškarci koji su odlučili da ne učestvuju u produženju vrste. Sve naizgled djeluje savršeno i po volji mitropolita dok ne dođe na red preispitivanje u njegovim redovima. Šta sa vjerskim poglavarima kojima pravila službe ne dozvoljavaju sklapanje braka i množenje? Šta sa monahinjama koje su takođe zarad službe “materinu ženinu utrobu” kako bi Amfilohije rekao, stavile van funkcije? Rješenje bi bilo donošenje lex specialisa kojim bi se vjerski poglavari poštedjeli ognja i čistke. Uostalom, morao bi neko ko bi rukovodio ovim čistkama da ostane po strani. Ali i tada ulazimo u problem, odnosno svojevrsni konflikt interesa. Šta sa 10 sumnjivih homo vladika koji ukazuju na ozbiljnu epidemiju u crkvi? Konačno rješenje za sve vjerske poglavare bi uz lex specialis mogla biti kastracija. Time bi se obuhvatilo svo neplodonoštvo i sjemejalovstvo ali i suzbila iskušenja poglavara u vidu rukobluda, muželoštvenog ili djetorodnog nagona. Najvažnije od svega je što bi mnogo veći problem koji opterećuje našu crkvu bio riješen, a to je istinska bolest, pedofilija. Kastracijom bi se obezbijedio sami vrh moralne i duhovne čistote vjerskih poglavara.
Kada bi već čistila, i naša vlast bi to radila sveobuhvatno, pa bi skupštinska većina osim neplodnih, vjerski nepodobnih, u sječu uključila i one politički nepodobne i intelektualno nepokorne. Njih bi identifikovala posebna vladina agencija za sječu. Na njenom čelu bi naravno bio premijer. Tako bi se riješilo pitanje nove institucije za zaštitu države. Sječu bi svečano mogao da otvara predsjednik Crne Gore koji bi u prvoj sječi posjekao najstarijeg 95-godišnjeg nepokornog i na zatvor osuđenog žitelja Beransela.
Imajući u vidu da većina crnogorskih vjernika, i hrišćana i muslimana, obožava kladionicu, i da im je osim što pripadaju Narodima knjige i to zajedničko, u cilju jačanja duhovnog jedinstva trebalo bi razmisliti i o uvođenju lutrije i opštenarodnog klađenja na novu igru. Ona bi zamijenila fudbal u kojem nam u posljednje vrijeme ne ide baš najbolje. Za model igre mogla bi poslužiti radnja drugog filma, "Igre gladi". Lutrijom bi se izvršio izbor predstavnika sedam brda i četiri nahije, kao i dodjela oružja za međusobnu sječu i paljenje. Slogan za "Igru mača i ognja" mogao bi biti: Sječa - može biti samo jedan!, ili npr. Sječa – neka bude što biti ne može!, Sječa – Noć skuplja vijeka! Po pitanju reklamnog slogana obavezno bi bilo raspisivanje referenduma, poput referenduma o NATO integracijama. Samo tako bi mogli donijeti ispravnu odluku, jer jedne bi inspirisao film “Highlander” – “Gorštak”, a druge za svaku priliku prikladan, Njegoš. Treba imati posebnog obzira prema dijelu građana islamske vjeroispovjesti koji izgleda Njegoša čita i tumači na isti način kao i naš mitropolit. Problem nije ni u sadržaju Njegoševog djela, ni svetih knjiga, već u onima koji ih tumače shodno njihovim interesima. Ali to je već pitanje skotološtva (zlostavljanje životinja) na koje su svi građani, ili bolje reći stado, u svom odnosu prema svjetovnim i duhovnim poglavarima odavno pristali. Vratimo se igri.
Usvojeni reklamni slogan bi morao biti ispisan kako latinicom tako i ćirilicom uz obaveznu dvojezičnost riječi sječa – śeča, a nagrada za pobjednika bi naravno bila pošteda. Nagradu bi svečano dodjeljivao onaj koji ništa nije kriv već samo voli da učestvuje u državnim manifestacijama, da svemu da poseban legitimitet i dignitet, predsjednik skupštine.
Ne smije se zaboraviti ni značaj evropskih integracija i razvoj turizma, naše strateške ekonomske grane. Posebno treba imati u vidu i punu iskorištenost potencijala razvijenog sjevera, Komova i Bjelasice kao i izgrađeni autoput. U skladu sa svim navedenim, turistički slogan za Crnu Goru umjesto “Crna Gora, divlja ljepota” mogao bi biti "Montenegro, čisto leglo!".
Novim uređenjem, naši problemi bili bi riješeni, svjetovna i duhovna vlast pomirena, a mi kao ponosni i hrabri građani postali bi primjer svim ostalim narodima.
Bonus video:
