"Ne vidim kome bi to smetalo da Medenica, uz sve reference profesionalne, dobije nagradu. Ja sam to predložio" (Brajušković, Kolašin)
Što Narod veli ”čega se pametan stidi, budala se ponosi”. Ponosi dabogme, nije se lako dosjetiti da vlastodršci vole priznanja, doktorate, nagrade, povelje - počasti općenito. Sve ono što odobrava i uzdiže njihov lik i djelo. Potvrđuje neviđeni potencijal, nesebičnost i spremnost na žrtvu. Smisao priznanja i nagrađivanja je da konačno uvidimo i budemo srećni, zahvalni i dostojni naših političara i rukovodilaca. Koji su samozatajno zanijekali i zamrznuli mnoge svoje talente zarad našeg opstanka, blagostanja i opšteg napretka. Inžinjeri, romanopisci, pravnici, genijalci opšte prakse, aktivisti - potomci uglednih ljevičarskih porodica, revolucionara i ratnika koji su se borili u šumama izniklim poslije II svjetskog rata. Ostaje za utjehu da je sve ono što su zbog njihove posvećenosti politici, izgubili proizvodnja, nauka, sport, business … više nego srećno nadoknađeno svekolikim društvenim procvatom. Svijetla budućnost zahvaljujući njima, jeste prevaziđen koncept – nema ‘đe stanut. Hrlimo nezadrživo k integracijama, implementacijama… gdje pomenuti kadrovi svakodnevno daju nemjerljiv doprinos.
Najveći sin naših naroda i narodnosti J.B.Tito, skromnog obrazovanja, polučio je svojedobno dva počasna doktorata – jedan od renomiramog Univerziteta u Prištini. Obaška, dvostruki i trostruki narodni heroj. Nije, dakle, čudo što je poslije njegovog epohalnog djela i na njegovoj tekovini nastalo pola tuceta suverenih država. Sa krivuljom daljeg rasta. Koja novostvorena, koja obnovljena, ali svaka uređena, kulturna – dapače, multikulturna i vlasna nad svim svojim resursima. I ponosna na neponovljivi i jedinstveni - sebi svojstven identitet, moralni preporod, osebujnu elitu i vladajuću klasu. Možemo samo biti zahvalni i zadivljeni vizionarstvom i odvažnošću visprenih predlagača onolikih počasti genijalnom vođi i projektantu svih naših obnova, uzleta i pobjeda – ili poraza, svejedno. Za razliku od drugih, Mi smo i u porazu veliki, ako ne i najveći. Stoga nepodobnima nikad neće biti jasno zašto puni volje hrlimo iz poraza u poraz tj. iz pobjede u pobjedu. Imamo političare – permanentne revolucionare – dostojne svog velikog učitelja i maršala. Dvostrukog doktora i trostrukog narodnog heroja.
Skromnost više nije vrlina
Naši državotvorci usljed prezauzetosti svoje, nemaju kad predahnuti i primiti zaslužena priznanja od Naroda za postignute rezultate. Neosnovano je pretpostaviti da je zatajilo na nivou predlagača. Imamo uhodanih kadrova koji bi to profesionalno i dostojanstveno obavili. Nedopustiv je i izgovor da su državotvorci za svaki slučaj, trezveno, sami sebe dovoljno obeštetili za sve ono što su propustili baveći se politikom. Da su političku moć preturili u ekonomsku, a ekonomsku u što im drago. Jesu se naputovali, jesu priješli tisuće kilometara o državnom trošku i obletjeli zemlju više puta od Jurija Gagarina… nauživali se hotela i apartmana, ljetovališta i skijališta, ali sve to nije ni prinijeti onome što bi postigli i doživjeli da su prilegnuli na posao za koji su bili predodređeni.
Slaba vajda od nekretnina, dividendi, kamata, renti, bankovnih računa. Sve bi to drage volje dali i predali za jedan čestiti orden dvoglavog orla sa srebrnim zracima, doktorat, članstvo u Akademiji, Nobelovu nagradu za književnost ili srodne joj lingvistike i teologije. Lijepo im stoji skromnost, jer imaju pregršt razloga da budu neskromni. Krotkosti uprkos, omakne im se pokadkad priznanje da ljube vječnost. Ljubav i kašalj ne mogu se sakriti.
Blagoslov zašto da ne
Predsjednici Vrhovnog suda uručena je nagrada za „javni naučni rad“ Opštine Kolašin. Nagrada inače nije predviđena odgovarajućim dokumentima. Ali još nas je Broz učio da se ne držimo zakona „ko’ pijan plota“. Nagradu je lično predložio predsjednik Opštine, a njegova se ne poriče – dapače! Pride je retorički zasladio upitavši: kome to može da smeta? On ne vidi niti jedan razlog. Ovom prilikom nije htio da pomene neprijatelje Kolašina i države. Koji bi nezakonitost iskoristili kao izgovor.
Fotografija počasnog skupa pokazuje ozbiljnost događaja: svi uglednici su prisutni osim nekanonskog Mihaila. DPS ima mitropolita za svaku priliku. Ovisno o Opštini. Tako je nagrada dobila blagoslov cetinjskog mitropolita koji se rado odazvao pozivu. Kolašin je tog dana bio Crna Gora. U pravu je Brajušković kad kaže da ne vidi „kome bi to smetalo“. „Javni naučni rad“ predsjednice je poznat široj javnosti, ne manje od onog drugog. Svakodnevnog, mukotrpnog pregalaštva oko implementacije obnovljenih zakona. Prošlo je vrijeme kad kada su naučnici krili od naroda svoje namjere i rezultate. I Sudije držale Zakona „ko’ pijan plota“.
Bonus video:
