Odgovor na tekst “Polako, Marko“, autora Miodraga Perovića, Vijesti, 12. 09. 2013.
“Nije daleko dan kada će cijela hemisfera biti naša i u stvarnom smislu, kao što je to već sad, zahvaljujući rasnoj superiornosti – u moralnom smislu.” Vilijam Hauard Taft, predsjednik SAD (1909 – 1913)
Neću o temi, sve sam već rekao, a i pitanje je ima li smisla pisati: dok čitam redove profesora Miodraga Perovića, o spoljnoj politici Sjedinjenih Američkih Država, kao da gledam CNN ili slušam republikanskog senatora Džona Mekejna. Eho - po svijet opasnog, vašingtonskog – „rata za mir“. Odjeci propagande.
Nešto drugo. Gospodin Perović, u ulozi ambasadora američke ambasadorke (ili, čak: njene tjelesne garde - imajući u vidu njegov stav, da je moje otvoreno pismo zapravo „napad“ na nju!), u oba svoja odgovora, za mene, za moj tekst, lansira etikete: da je „ostrašćen”, “neumjeren”, “argumentima nepotkrijepljen”, “da zvuči fašisoidno”, da su Sjedinjene Američke Države “predstavljene kao krvožedna velesila”, da je tekst „grubi ostrašćeni antiamerikanizam zakržljalog boljševika”…
Profesor - iznoseći da je to “glavni razlog” njegovog reagovanja (uzmimo da jeste) - optužuje da sam zloupotrijebio svjetski čuvenog intelektualca Tarika Alija u želji da njime “poduprem svoj antiamerikanizam”. Da nijesam ni “prelistao” njegove knjige. Da sam iz svog intervjua sa Alijem “istrgnuo citat”. Da “nijesam svjestan da”, kako je naveo, “antiameričke ideje koje propovijedam, danas baštini desnica i antizapadni ekstremisti, ali ne i kritički orijentisani intelektualac Tarik Ali.” Kasnije, u drugom odgovoru, gospodin Perović, opet o Aliju (ovoga puta ne o Aminu Malufu), kaže: “Da je Marko promišljeniji, drugačije bi pročitao i Alija.”
Pošto profesor insistira na Tariku Aliju, a kako sam u kontaktu sa njim, odlučio sam da, upravo njega, pitam što misli o svemu. O Perovićevoj tezi da je u mom otvorenom pismu američkoj ambasadorki u Crnoj Gori Su Kej Braun - Ne pomažite, please – istrgnut iz konteksta i zloupotrijebljen, ali i još, važnije: kakav je njegov komentar na moj tekst.
Nakon pročitanog otvorenog pisma, Tarik Ali ni riječ nije rekao o navodnoj zloupotrebi Tarika Alija. Nije ni okarakterisao moj tekst, kao Vi, gospodine Peroviću, narečenim etiketama. Naprotiv. Otvoreno pismo ambasadorki, Ali je prokomentarisao “samo” sa tri riječi. Citiraću: “Perfectly legitimate article”. U prevodu: “Perfektno legitiman tekst.”
Pametnome perfektno dovoljno.
P.S. Prihvatam izvinjenje u vezi sa Vašim pritiskom na moju slobodu govora, cijeneći Vašu iskrenost, nadajući se da je ono upućeno svim novinarima koji rade u glasilima u kojima ste jedan od vlasnika, bez obzira kako se Vi potpisivali ispod Vaših tekstova.
Ovo zbog toga što im je, Vašim istupom, rečenicom - da sam “potpisujući se kao novinar Monitora”, ispod teksta “Ne pomažite, please”, “napravio štetu tom nedjeljniku”- sužena sloboda govora na najvažniju i najalarmantniju temu današnjice – spoljna politika Sjedinjenih Američkih Država.
Klica novinarske nelagode.
Bonus video:
