Prije pedeset godina, Martin Luter King je sanjao o Americi koja će jednog dana ispuniti obećanje o jednakosti za sve građane, kako crnce, tako i bijelce. Danas, osnivač Fejsbuka Mark Zakerberg takođe ima san: želi da obezbijedi pristup Internetu za pet milijardi ljudi u svijetu koji ga trenutno nemaju.
Zakerbergova vizija možda zvuči kao sebični pokušaj pridobijanja novih korisnika Fejsbuka. Ali svijet je trenutno suočen sa sve većom tehnološkom podjelom, sa posljedicama po jednakost, slobodu i pravo da se teži sreći, koje nisu manje važne od rasne podjele protiv koje se King borio.
Širom svijeta, više od dvije milijarde ljudi živi u digitalnom dobu. Oni mogu da pristupe ogromnom univerzumu informacija, komuniciraju sa prijateljima i porodicom uz male ili nikakve troškove, i na nove načine povezuju sa drugima sa kojima mogu da sarađuju. Ostalih pet milijardi je još zaglavljeno u papirnom dobu u kojem je odrasla moja generacija.
U to vrijeme, ako ste željeli da saznate nešto a niste imali skupu enciklopediju (ili vaša enciklopedija nije bilo dovoljno ažurirana da vam kaže ono što hoćete da znate), morali ste ići u biblioteku i satima tražiti ono što vam je potrebno. Za komunikaciju sa prijateljima ili kolegama u inostranstvu, morali ste da im napišete pismo i sačekate najmanje dvije nedjelje za odgovor. Međunarodni telefonski pozivi su bili jako skupi, a ideja da vidite onoga s kim razgovarate bila je ravna naučnoj fantastici.
Internet.org, globalno partnerstvo koje je Zakerberg pokrenuo prošlog mjeseca, planira da dvije trećine svjetskog stanovništva bez pristupa Internetu uvede u digitalno doba. Partnerstvo se sastoji od sedam glavnih kompanija za informacione tehnologije, kao i neprofitnih organizacija i lokalnih zajednica. S obzirom na to da ne možete tražiti od ljudi da biraju između kupovine hrane i kupovine podataka, partnerstvo će raditi na novim, manje skupim načinima za povezivanje kompjutera i novim poslovnim modelima.
Osnivač Majkrosofta Bil Gejts je predložio da pristup Internetu ne bude prioritet za najsiromašnije zemlje. Važnije je, kaže on, pozabaviti se problemima kao što su dijareja i malarija. Pozdravljam Gejtsove napore da se smanji broj stradalih od ovih bolesti, koje prvenstveno pogađaju najsiromašnije ljude u svijetu. Ipak, njegovom stavu nedostaje svijest o tome kako bi Internet mogao transformisati živote siromašnih. Na primjer, ako bi ga poljoprivrednici mogli koristiti da dobiju precizniju prognozu povoljnih uslova za sadnju ili da dobiju veće cijene za žetvu, bili bi u boljoj mogućnosti da priušte adekvatne sanitarne uslove, kako njihova djeca ne bi dobila proliv, i mreže za krevete, da bi sebe i svoje porodice zaštitili od malarije.
Prijateljica koja radi na tome da siromašnim u Keniji obezbijedi savjete za planiranje porodice rekla mi je da je toliko žena dolazilo na kliniku da nije mogla provesti više od pet minuta sa svakom. Ove žene imaju samo jedan izvor savjeta i jednu priliku da ga dobiju, ali ako bi imale pristup Internetu, informacije bi im uvijek bile na dohvat ruke.
Štaviše, bile bi im omogućene onlajn konsultacije, tako da ne bi morale ići do klinike. Pristup Internetu bi, takođe, izbjegao problem nepismenosti, nadogradnjom usmene tradicije koja je jaka u mnogim ruralnim kulturama i omogućavanjem seoskim zajednicama da formiraju grupe za samopomoć i podijele svoje probleme sa vršnjacima u drugim selima.
Ono što važi za planiranje porodice važi i za veoma širok spektar tema, posebno onih o kojima je teško govoriti, poput homoseksualnosti i nasilja u porodici. Internet pomaže ljudima da shvate da nisu sami i da mogu učiti iz tuđeg iskustva.
Uz dodatno širenje naše vizije, nije apsurdno nadati se da će pristup Internetu za rezultat imati povezivanje siromašnih sa imućnijim ljudima, što bi dovelo do povećanja pomoći. Istraživanja pokazuju da je veća vjerovatnoća da će ljudi donirati nekoj humanitarnoj organizaciji koja pomaže gladnima ako im se pokaže fotografija i saopšti ime i godište neke djevojke kojoj ta organizacija pomaže. Ako se to može postići samo jednom slikom i sa nekoliko detalja o identitetu, šta bi tek značio razgovor preko Skajpa sa tom osobom?
Obezbjeđivanje univerzalnog pristupa Internetu je projekat sličan sekvenciranju ljudskog genoma, i, poput projekta ljudskog genoma, stvoriće nove rizike i osjetljiva etička pitanja. Prevaranti na Internetu će imati pristup novoj i možda lakovjernoj publici. Kršenje autorskih prava postaće još prisutnije nego što je danas (mada će vlasnike autorskih prava koštati vrlo malo jer je malo vjerovatno da bi siromašni kupovali knjige ili drugi materijal zaštićen autorskim pravima).
Štaviše, mogla bi biti narušena osobenost lokalnih kultura, što ima idobru i lošu stranu jer takve kulture mogu ograničiti slobodu i uskratiti jednake mogućnosti. Sveukupno, međutim, razumno je očekivati da bi omogućavanje pristupa znanju i mogućnost povezivanja sa ljudima bilo gdje u svijetu, dovelo do veoma pozitivnih društvenih promjena.
Bonus video:
