Sjedjeli jedno veče ispred televizora ministar za otpad, pomoćnik mu i predsjednik opštine koja ima probleme s otpadom i gledali dokumentarac o stradanju sirotinje na Haitiju. Potresne slike: plač, suze, djeca umiru od gladi, ljudi nemaju ni vode da piju, a vlast i NVO glave ne okreću. Sjede oni tako i komenatrišu: “Greote od ovog naroda”.
A onda ministru sine ideja. Nazove pomoćnika i kaže mu da vidi sa predsjednikom opštine kako smiriti one seljake koji imaju onoliko izvora pitke vode, a neće smeće.
“Ta epidemija proliva - to im je od te pitke vode. Te laži o Bemaksu i pokidanim cijevima treba sasjeći u korijenu. Razbijte to, vidjeli ste noćas da granica siromaštva ne postoji. Udrite naročito na onog od 95 godina i na najmlađe, biće to dobar primjer, zaboraviće i na proliv i grčeve”, autoritativno je naredio ministar.
Udariše 10 interventnih vozila policije na narod, razbiše blokadu, pohapsiše, rasturiše, komunalno istovari smeće, a narodu ostade muka u stomaku. I u duši.
***
Tako se i ovog puta pokazalo koliko nas je lagao starina Marko Miljanov. Kakvi “Primjeri čojstva i junaštva”? Šta to sada vrijedi mještanima Beransela, ljudima žrtvovanim možda i gore nego oni sa Haitija, jer imaju sve, a nemaju ništa.
Šta zna Vuka Golubović o tome da je pravo na zdravu životnu sredinu jedno od temeljnih ljudskih prava? Primjer bez presedana da se toliko godina insistira na deponiji na dva kilometra od centra grada, sa toliko izvora i u neposrednoj blizini Đurđevih stupova, nije više pitanje inata, već bezobrazluka. Dokaz za to je besprizorna laž da su Beranselci krivi za epidemiju stomačnog virusa.
Najveći problem nije pitanje ko koga štiti: Vlada Bemaks, centralna nesposobnu lokalnu vlast, a ovi nesposobne komunalce. Navikli smo na njihove bezobrazluke sve ove decenije i pokrivanja preko raznih instituta, zavoda, agencija...
Problem je pitanje gdje je sada građanska Crna Gora? Gdje su te silne NVO, borci za ljudska i druga prava da budu na licu mjesta i da spriječe da Beranselce tretiraju kao smeće? Da ih ne ubacuju kao džakove sa otpadom u marice i kamione!
Možda za njih to nije toliko bitno. To su samo obični ljudi, domaćini, koji teškim radom, sa deset prstiju, hrane svoju djecu i samo brane taj svoj jedini izvor prihoda, ne žele nikom zlo i jedino se uzdaju u Boga za pomoć. Jer su ih svi napustili. Ljudi koji one koji su došli da ih rasture dočekuju sa pogačom, koju su ispekli od svog žita na dijelu polja koje nije zatrovano smećem.
Šta ćemo, to je samo jedno selo. Sada je aktuelna Sirija. I tamo se krše ljudska prava.
Šta bi sa političkom elitom, koja je tako glasna kada su ugroženi njeni interesi. Ima li junaka iz opozicije koji bi stao na barikadu sa 95-godišnjim Đorđijem Tomovićem, možda i svojim glasačem? Kalkulišu oni dobro: eto ode Petnjica, izgubi DPS glasove, Berane će biti naše, pa ćemo i mi imati probleme sa Beranselcima. To su ljudi koji samo brane goli život, a ne pokradene izbore. Neka to riješi Vuka, kome je ionako puk'o svratak.
I tako dalje. I tako u krug. Kada nakon tri godine borbe i sedam probijenih blokada, policija ponovo krene na starce i djecu, svi će okrenuti glavu i pričati o sukobu Obame i Putina. Tema će biti i da li će preživjeti Nelson Mandela, čovjek koji je skoro čitav život ležao u zatvoru zbog dobra svog naroda.
Da li je ovdje iko spreman na tako nešto?
Bonus video:
