Kada god aktuelni režim zapadne u krizu ili je blizu da bude patosiran, po staroj, dobroj i učinkovitoj metodi, oni nađu nekoga ili nešto da podsjeti na vampire prošlosti. To uopšte ne čudi nikoga ko poznaje makar i površno karakter ovoga režima koji je nastao i opstaje na najprizemnijim podjelama, dok u prvi plan svog trulog političkog marketinga nudi viziju fiktivnog građanskog društva čija je najveća vrijednost multikulturalizam. Ono što ipak jeste zabrinjavajuće je što i dalje ima mnogo, nedopustivo mnogo ljudi koji nasjedaju na ovakvu prizemnu i podmuklu taktiku vlasti, i koji nikako da nešto nauče iz svog ličnog iskustva.
Kada god je vlast dosada bila ugrožena, ona je u pomoć dozivala prošlost, vjerujući kako joj samo ona može osigurati budućnost. Godinama unazad poturala se mantra o ugroženosti, što od velikosrba tako i od ostalih velikana. Takve priče su bile i ostale najveći saveznici aktuelnog režima. Tako to rade časni ljudi iz vlasti koji napadom na Dubrovnik štite državu, da nam je slučajno ne otmu ustaše. Herojski nema što! Časni su to ljudi koji instaliraju crkvu na Rumiji da bi skrenuli pažnju sa prodaje KAP-a, koji će im (eto pravde!) svakako doći glave!
I u tome su odlično uspijevali: ovdje su slavljeni oni koji namjerno i bez prethodnog širokog konsenzusa uspostavljaju norme da bi se ljudi svađali oko simbola - jezika, crkve, himne, zastava, dok se na sve strane odigrava organizovana pljačka i sprovodi akcija cijeđenja državnih resursa u privatne džepove. Na sve ovo oni traže samo jedno: slavu i zahvalnost kroz glas na izborima, i to im četvrt vijeka tako prolazi. Oni misle da to i zaslužuju, jer su omogućili ljudima da primaju plate, penzije, posao u državno-partijskim institucijama... Ali, njima se sve može, oni su čuvari države i tekovina referenduma.
Kada god je klackalica podjela dosezala neki ekvilibrij, oni su težu za svoju stranu osigurali preko servilnih manjinskih lidera. Prostom taktikom, šireći strah, jer kada bi samo neko drugi bio na vlasti, a ne oni, sve bi, jel’te, nestalo u trenu. To je dovoljno, jer lideri manjinskih naroda ne traže ništa osim pukog opstanka za svoj narod i mrvice vlasti sa njihove trpeze za sebe, toliko da budu važni. Kako bi drugačije dobijali podršku ako znamo da su baš manjinski narodi ti koji najviše emigriraju po bijelom svijetu, da su područja na kojim oni žive najsiromašnija i najzapuštenija u državi, da samo oni moraju da mole za ono što je njihovo legitimno pravo, itd?
No, da se vratimo na ono što je aktuelno, čisto da bi se razumio kontekst ove manipulativne politike koja eskalira posljednjih dana. Od priče o „velikoj Srbiji“ koju i dalje poneko aktuelizuje, došli smo na priču o „prirodnoj Albaniji“. I to, gle čuda, baš sada. Baš sada kada DPS neće da ispuni svoje obećanje, izrečeno hiljadu puta, vezano za referendum oko opštine Tuzi. Jer moguće da je to slučajno? Nipošto, stari su to lisci. Sve im teže uspijeva manipulacija sa srpskom nacionalnom zajednicom u Crnoj Gori, pa su odlučili da sad malo krenu na Albance, čisto da zamute vode koje se svakim danom bistre. Ma kakva linija morskog dobra, kakav Valdanos, kakvu zemlju, kakve opštine, kakvi resursi..., njima ne treba dati ništa. Ako se uspostavi nova opština za sve građane, ali sa većinskim albanskim stanovništvom, to će biti katastrofa za ovu državu. Oni su rušioci pravnog i ustavnog poretka. Oni treba samo da služe ovoj i ovakvoj vlasti kao narod i gradovi kome će da se otimaju svi resursi, u kome će kaznene ekspedicije (inspekcije) kažnjavati sa apetitom kako bi punili prazni državni budžet. Uz to, njima se treba podsmijavati, jer sve to dozvoljavaju i na to pristaju.
Sramno, primitivno i politički nekorektno! Sjetimo se samo slučaja „Orlov let“, (subota, 9. septembra 2006. godine) samo dan pred parlamentarne izbore, prve nakon referenduma, na koji su Albanci plebiscitarno glasali za samostalnu Crnu Goru!? Isti scenarista i režiser je i sada, samo sa drugim glumcima. Umjesto da se zastide svog odnosa prema ovom narodu koji je u svim kriznim situcijama za ovu zemlju bio na pravoj strani istorije i unaprijede život tih i svih ostalih građana, oni su našli da svoju nelegalnu i nelegitmnu vlast brane izmišljanjem novih neprijatelja. Ne bih se začudio da su i oni koji propagiraju ovu ideju na njihovom platnom spisku i da, po potrebi, bivaju aktivirani na dugme, onako kako aktuelna vlast najviše voli - kroz analitičare, bivše političare, istoričare...
Svaka država na ovom svijetu mora zaslužiti poštovanje svojih građana. To je jedina formula stvaranja snažne, demokratske i stabilne zemlje sa svijetlom budućnošću. Sve ostalo su priče za malu djecu koje služe grupici oligarha i neosviještenoj masi za zadovoljavanje svojih frustracija.
Ne treba zaboraviti: dok god budu postojali ovakvi režimi, postojaće i ovakve prijetnje. Da bi zaslužila svoje povjerenje, država mora da osigura jednaku primjenu prava i jednaku šansu svim građanima, bez obzira na njihov identitet. Ona mora pokazati i dokazati da joj je stalo da se svaki građanin u njoj osjeća komotno i ponosno. Za to je potreban dobar menadžment i domaćinski odnos, koji, na žalost, ovdje ne postoji.
Budućnost svih zemalja je u VELIKOJ Evropi, gdje će svi narodi živjeti zajedno i složno. To je jedina PRIRODNA ideja kojoj treba težiti! Nama ne trebaju nove granice: nama treba da ove postojeće postanu neprimjetne, da ljudi i roba slobodno cirkulišu nalik, na skandinavske zemlje! Na tome treba insistirati, ali iskreno. Potenciranjem ovakvih teza samo profitira aktuelna vlast koja je već duže u nokdaunu, pa joj ovakve priče služe kao predah od afera koje bujaju na sve strane, kao pečurke poslije kiše. I biće ih dnevno, sve više. Istorija je svjedok da će joj se sve manipulacije i emotivne trgovine koje je godinama radila svojim građanima, vratiti kao bumerang. Tada im neće pomoći niko od dežurnih ekstremista koji su u njihovoj službi. Jer, kao u slučaju Rumije i KAP-a, prevarili su ljude, ali nisu prevarili Boga!
Bonus video:
