Dobili smo i mi naše Crvene beretke. Pod drugim imenom a za istu svrhu. „Naši“ se zovu SAJ. Imali su i imaju istu „misiju“ kao njihova braća po oružju u Srbiji – da zastrašuju, lome i uklanjaju kritičare režima. Još jedna jasna potvrda da je priroda dva režima, Miloševićevog i Đukanovićevog, bila i ostala ista. Jedina razlika koja je učinila da prvi davno padne, a da nas drugi još dugo, dugo vodi jeste nagon političkog preživljavanja i konvertovanja.
Kao i u slučaju afere „Snimak“ – niko nije iznenađen, svi smo nešto tako tvrdili ili pretpostavljali, ali ipak je drugačije kada se pojave svjedoci i svjedočanstva. Vrh režima je zato u panici. To najbolje pokazuju njihove propagandne bebe koje poginuše da zataškaju skandal i obesmisle ozbiljniju istragu. I da bivšeg policajca Brajuškovića, koji se odvažio da svjedoči o vremenu u kome je i on igrao neslavnu rolu – proglase za državnog neprijatelja br. 1. Već viđeno.
Sve je isto i kada je u pitanju reagovanje „šefova“ na najnoviji skandal. Istina, premijer se još nije oglašavao ali sigurno se može pretpostaviti kako će, prvom prilikom, reći da „institucije rade svoj posao“ i da ih treba „ostaviti na miru“. Taman to je već izjavio predsjednik Skupštine – „nadležni rade svoj posao, svoju zakonsku obavezu i treba im dati primjereni rok“! Kao po običaju, najviše je bio nadahnut nelegitimni predsjednik Vujanović, koji u njedrima drži savjetnika Veljovića: „Maksimalno detaljno treba ispitati optužbe policajca Brajuškovića i tužilac treba krajnje odgovorno i nepristrasno da saopšti svoj stav“, kaže Nelegitimni. Direktno odgovoran za istragu, ministar policije Konjević, poručuje da će „slučaj istjerati do kraja“! Isto obećanje je davao, mnogo puta, sam Veljović nakon desetak sačekuša upriličenih oponentima režima u vrijeme njegovog rukovođenja policijom. Nadam se da Krivokapić ne misli na godine kao “primjereni rok” za adekvatno reagovanje institucija, kao i da Konjević ne želi ispasti licemjeran i pokvaren kao Veljović. On za to još uvijek nema razloga – niti je umiješan u bilo kakav zločin, bar dosad, niti je bogat kao Veljović. Takođe, zasad.
Ali, već se sada postavlja pitanje: ko može povjerovati u obećanja o radu ovih institucija i nadležnih službi pod istim režimom koji već dvije i po decenije lomi svaku vrstu otpora i kritike?! Ko zaista može da povjeruje u čudo, da će nakon godina potrošenih u opstruiranju pravde i nesprovođenju iole ozbiljnije istrage, isto ovo tužilaštvo, ista policija, dirigovani iz istog centra moći – sada, najednom, skočiti na noge, zasukati rukave i krenuti u rasvjetljavanje ubistava, napada, prijetnji i prisluškivanja oponenata režima?!
Mnogo su, zato, veći izgledi da će se desiti suprotno. Da ćemo gledati reprizu. Da će monstruozna mašinerija režima, preko svojih tragikomičnih medija, svjedoka saradnika i ležećih policajaca, obesmisliti čitav slučaj, uprljati svjedoka Brajuškovića, još jednom ubiti Duška Jovanovića i tako zatrijeti bilo kakvu mogućnost ozbiljne istrage. Za očekivati je da će i tužilac Čađenović, kao ona njegova partijska sestra iz pljevaljskog suda, konstatovati kako nema osnova za sankcionisanje Veljovića, jer kao što osumnjičeni u Pljevljima nije tukao zaposlenog da glasa za DPS, tako ni Veljović nije držao pištolj na čelu Brajuškoviću dok su planirane brojne sačekuše. Ispostaviće se da su sve Veljovićeve sačekuše bile tragična pojava jednog nesretnog vremena, a njegova pozamašna imovina zaslužna nagrada za žrtvu koju je dao “našoj” državi?! Čak se na kraju se može desiti da jedini krivac i zločinac ispadne Brajuško Brajušković. Bilo bi to u stilu DPS pogleda na svijet – jer ako je jedan profesor matematike Don organizovanog kriminala, zašto onda jedan bivši policajac ne bi mogao ispasti nalogodavac i organizator svih sačekuša po Crnoj Gori. Baš kao što su ona dva dobrovoljca iz Nikšića i Foče ispali organizatori sačekuše za direktora Vijesti. U teatarskom izvođenju Veljovića, Medenice (VDT) i Ratka Vukotića (predsjednika Vrhovnog suda).
Bonus video:
