NIŠTA NIJE SLUČAJNO

Kad sveci marširaju

Državotvorci su pri tome da prikrajče posa’ i naprave državu po svojoj mjeri - raskinu stege rigidnih ekonomskih zakona, krutih pravnih normi i okova fizičke stvarnosti općenito - za sebe i svoje potomstvo
0 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Savo Prelević
Milo Đukanović, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 22.08.2013. 09:26h

„Sveti Liberalni savez je obnovljen! “(Slavko Perović)

Političari u MNE zahvataju i konzumiraju stvarnost u njenom totalitetu. Na poprištu su sviju bitaka: od rješavanja pitanja gole egzistencije – mnogima je to prvi i jedini posao – zatočnika i miljenika njenih, do uzdizanja istih k nebesima i blaženstvu beskrajne vaseljene. Otuda letove državnih odličnika i činovnika, vladinim avionom, na sportske i ine ugođaje, valja percipirati kao podvižavanje, pripremu na putu k nebesima i neomeđenom horizontu vječnosti. Privikavanje na etar i plavetnu boju, odsutstvo gravitacije i prozračnost.

Odvažno implementirajući temeljne i korjenite obrte na polju ekonomije, ličnog imovinskog statusa, hitri i smjeli, ne zanemarivši obnovu duhovne sfere – dapače - bez da trepnu uskaču u svekoliko nasljeđe, urbanizam, lingvistiku, religiozne ustanove...kadri pritom prijeći trnovit put od proletera do rentijera; prečicom od komuniste ateiste do kapitaliste i crkvenog reformatora. Trenutno smo u nemogućnosti da budemo djelatni i zagnjureni u banalnost i sitnice svakodnevnog života glasača tj. građana.

Državotvorci su pri tome da prikrajče posa’ i naprave državu po svojoj mjeri - raskinu stege rigidnih ekonomskih zakona, krutih pravnih normi i okova fizičke stvarnosti općenito - za sebe i svoje potomstvo. Oslobođeni svekolike teže i obaveza koje nameću predanje i materijalni svijet. Sve je to luk, voda i danguba za ljude posebnoga kova - Armani oklopnike – revolucionare opšte prakse. Da nije neki filosof već ranije ugrabio, zanago bi naš nezavisni politički genij, prekaljeni revolucionar, uzdahnuo: “jer tebe ljubim o vječnosti”

Pitanje duše i država

U MNE se, metafizikom, duhovnim činiocima, pitanjem duše i podešavanjem iste, pomno bavi partija i njeni državni organi. Partija nipošto ne dozvoljava da se osjetljivo pitanje sprovođenja ideologije na planu duha i identiteta prepusti ustanovama koje, stručno potkovane, ne preferiraju političku budnost i odanost svijetloj sadašnjosti.

Stoga opoziciji, koja nema pristup državnoj moći, ne preostaje ništa drugo nego da se posveti segmentu fizike koji se zove akustika. Elem, da galami. Tako ispoljava svoju nemoć i oduzetost po pitanju bitnih stvari. Koalicione glavne odrednice (neoliberalizam, NATO) su nužne i nedokazive, ne trpe raspravu i nemaju alternative. Ko je bio dovoljno lud da dovodi u pitanje društvenu svojinu i nesvrstanost u vrijeme dok Britva bijaše komunista, bio je zbrisan kao političko i moralno ništa ili prepušten radnicima u bijelim mantilima. Neophodno je da sam Britva evoluira i “shvati” ili dobije radni nalog sa odgovarajuće adrese. Pak oran otpočne novu revoluciju sve podižući obrve i sladeći se novim parolama. Opozicija je tu čisti višak i badava jede narodne pare.

Samo je koalicija sveta

Opoziciji dakle preostaje da diže dreku. I da se tijem načinom prsi i nadmeće u poštenju sa depeesovcima upravo tamo ’đe su najjači. I nenadmašni jer igraju utakmicu na domaćem terenu – poštenje je njihova izvorna disciplina. Iskustvo i sudije su na njihovoj strani. Za ostale nema mjesta. Nema ni Suda u MNE koji može odgovoriti, bilo što dokazati i preinačiti, po pitanju poštenja ove družine. Diktatura - rekli bi teoretičari, dušmani i gubitnicu raznih boja.

Šuškalo se o tutkanju i zapošljavanju pospanih i potkupljivih glasača. Ne, mi to ne radimo jer nam je poštenje najpreče. Tek, oni što su tutkali i ututkavani postadoše jedna koliko gotovanska toliko i uspješna životna priča - kamen temeljac obnovljene neoliberalne MNE. Na zgražavanje Liberala koji su to zanago drugačije zamišljali. Ali, avaj, dok su Liberali grmjeli podrška njihovoj zamisli bijaše skromna. Mada su govorili neke sasvim razumljive i prirodne stvari koje i ovca vidi ležeći. Ukoliko se to ne kosi sa njenim interesima, naravski.

Bez novih svetaca ako može

Tek, svetaca imamo u dovoljnim količinama. I pojedinaca slobodnih i bogatih. Ali ko je mogao pretpostaviti da će to postati samo zato što im je poštenje na prvom mjestu i bez alternative. Osim poštenja nemaju drugog zanata niti znaju što drugo da rade. Otuda im je tako prijeko, preče i najpreče.

Ipak, zajedničko je Liberalima i komunistima – Socijalistima, produkcija Armani svetaca. Same građane smatraju suverenim i nezavisnim ne samo u pravnom smislu i od Srbije nego i neodvisnima od vitalnih , ekonomskih i civilizacijskih potreba. Kao da su i građani sveti, poput svojih političkih poglavica. Crnogorac jeste ponosni homo politikus, ali i živo biće sa humanim potrebama. E, taj je u obnovljenom ekonomskom neo poretku upućen i sveden da živi od širenja suncobrana, pranja tajkunskih jahti... Taxi vozači – obaška. Snaga države.

(slobodijada.blogspot.com)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")