Ko nije vjerovao da je zemlja u ozbiljnoj, dubokoj, sistemskoj, političkoj, ekonomskoj, bezbjednosnoj i moralnoj krizi, nakon intervjua predsjednika DPS , mora da se zamisli. Predsjednik DPS je sinoć pokazao da ne vjeruje u osnovne principe demokratije i da je sklon totalitarnim političkim metodama. Predsjednik DPS je pokazao koliko ne zna kako demokratski sistemi funkcionišu, i da su za njega pojmovi podjele vlasti i međusobna kontrola grana vlasti, ustavnih garancija ljudskih prava i sloboda, slobodnih i fer izbora, odgovornosti, transparentnosti i javnog interesa nepoznati, neprihvatljivi i opasni. Predsjednik DPS je poslao vrlo jasnu, prijeteću poruku Krivokapiću, da su dio jedne priče već 15 godina, i da on neće mirno posmatrati kako Krivokapić i SDP napuštaju brod pred brodolomom. Krivokapić i SDP, nakon ovakvih političkih, ali i ličnih prijetnji i javnih šamara, nemaju više izbora. Ili će srušiti ovu vlast ogrezlu u "neznanju i korupciji", koja vodi "opasnu ekonomsku politiku", kako tvrdi Krivokapić, ili će poljubiti ruku gospodaru i brinuti o svojim malim ličnim i partijskim interesima.
U ovoj ličnoj ispovijesti grešnika, predsjednik DPS nam je javno saopštio, klasični princip po kojem funkcioniše mafija: "Sve što donosi korist mojoj familiji, partiji, organizaciji, je moralno, prihvatljivo i nije suprotno našim pravilima".
Otkrio nam je da je u Vladi DPS-SDP postojala PREĆUTNA SAGLASNOST da KAP ne plaća struju EPCG , a da EPCG ne plaća porez državi. Pojasnio nam je da neovlašćeni upad u evropsku interkonekciju nije krađa struje, već da je interkonekcija i osmišljena da bi se struja krala. Tipično kriminalni tj. mafijaški ugao posmatranja u kojem je dogovor u Vladi, među partijama, tj. članovima kriminalne organizacije jedini važan i sve dok ga prati zavjet ćutanja (OMERTA) to je sasvim prihvatljivo. Kada vas uhvate u krađi, vi se izvinite i platite ukradenu robu. Logika kleptomana. Takva prećutna saglasnost o poslovima kojima se krade država i njen budžet postoji već 24 godine. I zakon ćutanja kod svih članova DPS, ali i koalicionih partnera SDP, Bošnjačke stranke, manjina, LP. Nije problem što smo krali, već što su nas uhvatili. Na našu sreću, a njegovu nesreću, EU neće tolerisati politiku krađe, korupcije i kriminala, koju 24 godine tolerišu građani, najveći dio kupljenih intelektualaca, režimski mediji, Univerzitet, Sindikati.
Afera "Snimak" , krađa struje nezampaćena u EU u proteklih 50 godina, potpuni izostanak rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou, kao i netransparentni bezbjednosno-obavještajni i geostrateški odnosi režima sa Rusijom, rezultirali su gubitkom strpljenja ključnih faktora međunarodne zajednice. Od Đukanovića je tražena ostavka u Briselu, što je on odbio. Pokrenut je alternativni scenario preko SDP. Poznavajući prirodu odnosa DPS i SDP i poslovičnu "hrabrost" i "nezavisnost" Krivokapića u odnosu na Đukanovića, nije teško zaključiti da je promjena odnosa SDP bila i podstaknuta od međunarodnog faktora. Ako se uzme u obzir da je Lukšić posredsvom ANB i Vučinića intenzivirao komunikaciju sa rezidentima svjetskih bezbjednosnih službi sa namjerom da dobije podršku za smjenu Đukanovića i ponovni povratak na mjesto premijera, razumljiva je paranoična reakcija kod predsjednika DPS. Nakon višestrukih korupcionaških aranžmana oko KAP i EPCG, Đukanović više ne može da ispuni obećanja koja je dao inostranim investitorima, i za koje je dobio ogromne nadoknade. Ako ispuni obećanje Rusima oko KAP-a, oštetiće Italijane u EPCG. Zato je pokušao da odigra na sigurnu kartu. Da njegove nerealizovane privatne dilove i obaveze plate građani preko budžeta.
Suočen sa bankrotom javnih finansija, pritiscima iz međunarodne zajednice, prijetnjama organizovanog kriminala, naglim pogoršanjem bilateralnih odnosa sa Rusijom i Italijom, otporom SDP, Đukanović, izgleda, radi jedino što zna. Pokušava da u gravitacionu orbitu privuče nove koalicione partnere, koji bi zamijenili neposlušni SDP i da razbije opoziciju. Za sada jedino u SNP-u Đukanović vidi mogućeg novog partnera u Vladi. DF je odavno prepoznao DPS i Đukanovića kao najsnažnijeg, a možda i jedinog antidemokratskog i antirefromskog političkog činioca koji blokira nužne političke odluke koje bi dovele do oporavka zemlje. Posljednja istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je DF izjednačen sa DPS, a da je naš lider Miodrag Lekić ubjedljivo najpopularniji političar u Crnoj Gori. Na kolegama iz opozicije, SDP i manjinskim partijama je da naprave pametan izbor i pomognu demokratskoj transformaciji države.
Zemlja se nalazi u najtežoj krizi u posljednje 24 godine. Na čelu Vlade je potrošeni političar nikao u jednoumlju, opsjednut autoritetom ličnosti i sile, deformisan u eri šverca, raspada države, rata, sankcija, ogrezao do grla u korupciji i kriminalu. Predsjednik DPS ne razumije novo vrijeme i nove izazove i ne može da obavlja premijersku funkciju u demokratskom, regularnom i mirnodopskom okruženju. Mastodont iz jednopartijskog i ratnog vremena, ne razumije i ne prihvata realnost i potrebe svoje zemlje i naroda. Naciji su potrebne temeljne i radikalne, sveobuhvatne refrome koje će zaustaviti propast i promijeniti pogrešan kurs državne politike i pogrešan tok moderne istorije naše države.
Predsjednik DPS sve više liči na legendarnog Miška iz kultnog filma "Ko to tamo peva", koji može da vozi autobus i vezanih očiju. Molimo Krivokapića da ne provjerava da li Miško može da vozi vezanih očiju, jer su pred nama opasne serpentine, a Miško zna da vozi samo pravo. U provaliju. DPS ne razumije novo vrijeme i nove izazove i ne može da obavlja premijersku funkciju u demokratskom, regularnom i mirnodopskom okruženju. Mastodont iz jednopartisjkog i ratnog vremena, ne razumije i ne prihvata realnost i potrebe svoje zemlje i naroda. Naciji su potrebne temeljne i radikalne, sveobuhvatne refrome koje će zaustaviti propast i promijeniti pogrešan kurs državne politike i pogrešan tok moderne istorije naše države.
Bonus video:
