U Crnoj Gori već dugi niz godina imamo na sceni klasično simuliranje demokratije. No, ova faza političke devijacije, usljed svoje metastaze, polako prelazi u još flagrantniji oblik izrugivanja narodne volje. Tako se simulicija pretvorila u silovanje.
Kako drugačije objasniti ovo što se posljednjih dana zbivalo na političkoj sceni. Parlamentarna većina naprosto ne postoji, ona se svela na ad hoc većinu. Brojni značajni zakoni, izvještaji i odluke više ne mogu glatko proći, a rebalans su brže bolje povukli kada su uvidjeli da ni za to nemaju potrebnu većinu. Zaribala je glasačka mašinerija! Jedina radosna vijest iz političkog života Crne Gore je usvajanje ustavnih promjena, i to samo zbog jedne činjenice - što je dio opozicije evropski put Crne Gore stavio ispred nekorektnog i omalovažavajućeg odnosa DPS-SDP koalicije, koja kao i uvijek brani svoj i isključivo svoj interes, bez pretjerane želje po pitanju punog konsenzusa.
U čemu se ogleda silovanje demokrtije. Primjeri su brojni, ali pomenućemo samo neke aktuelne fenomene. Zar je moguće govoriti o demokratiji u zemlji gdje se afera „Snimak“ koja je otkrila lice i karakter režima, tretira kroz smješni tehnički izvještaj? Gdje se najbitnije istrage otvaraju samo pod pritiskom međunarodnih zvaničnika, medija ili civilnog sektora? U zemlji čiji je predsjednik države nelegalan i neligitiman, a Ustavni sud politička loptica koju smečiraju partneri u vlasti, i zemlja gdje se građani uredno zadužuju kako bi pomagali biznise nekolicine ljudi koji vedre i oblače državom. Zar je demokratska država ona gdje se ubijaju i tuku novinari, a državni list „Pobjeda“, bestidno krši Ustav i njegov član 49. koji govori o slobodi štampe, između ostalog, i o pravu na odgovor. O kakvoj demokratiji govorimo kad vam vlasnici kazina i kladionica ne daju da uvedete porez na igre na sreću, a tačku dnevnog reda koja se tiče njihovog problema stavljaju u rang najvećih problema sa kojim se Crna Gora suočava!? Pa šta ako je uveden porez od igara na sreću? Ako dijete može da odvoji 19% kad kupuje sladoled, zašto ne bi i onaj ko uplaćuje tikete ili kupuje žetone u kazinu? Kažu nema toga nigdje na svijetu. Moguće. A ima li igdje na svijetu da se afere ovakvih razmjere ne osvijetle do kraja? Ima li igdje na svijetu da za 400 miliona duga niko ne odgovara? Ima li negdje na svijetu da čovjek postavi kapiju na sred javnog puta i da naplaćuje prolaz,... itd? Teatar apsurda može biti beskonačan, ali indiferentni odnos prema svemu tome mora konačno prestati.
Nije samo državni parlament postao mjesto gdje se siluje demokratija. Primjeri postoje i na lokalnom nivou. U Ulcinju vladajuća partija ne želi da dođe na sjednicu jer nisu sigurni da će proći izvještaj gradonačelnika koji je odavno probio zakonski rok, te da će to kasnije izavati njegovu smjenu. Kažu Ramazan je toku, a gradonačelnik posti. Pronaći transedentalnu vezu između svetog mjeseca Ramazana, religije i redovnog izvještaja o radu, jeste moguće, ali je prilično nedostojno, jer se ovdje ne radi o nikavoj meditaciji. I u državnom parlamentu je bilo onih koji poste, pa su dolazili svaki dan i aktivno učestvovali u njegovom radu, a u pojedinim danima radili i do ponoći. Trebaće da prođe samo još mnogo vremena dok ne shvatimo da javne funkcije i javni poslovi nisu privatna firma u koju dođete ako se naspavate, niti stvar ličnog interesa, i da se ne treba izrugivati svakoj instituciji, jer se na taj način izrugujemo sebi i svome narodu.
Ovakavo stanje je postalo neodrživo. Moramo nešto mijenjati! Mislim da u ovom trenutku postoji opšti društveni konsenzus kada je u pitanju konstatacija da ovako ne može dalje. Aktuelni političko-ekonomski model je krahirao. Vlada ne pada, ona se raspada u najvećim mukama i na teret građana. Stoga je bitno prekinuti ovo nedostojno i štetočinsko društveno i političko mrcvarenje koje je na sceni, raspustiti Skupštinu i raspisati nove izbore. Zakonom je predviđeno da za silovatelje nema amnestije, a silovateljima demokratije to nije bitno. Njima je ionako maksimalna kazna silazak sa vlasti!
Bonus video:
