"Nabijem vas na k... i vas i nju! Doći ću u Podgoricu, j... vam majku svima, Ustaše! J... majku cijeloj redakciji i Mišku Peroviću! Doći ću dolje da vas popišam”.
Ovaj jezgroviti iskaz slikovito je dočarao stvarno stanje u domaćoj medijskoj sferi.
Žestoko, nema što. Ne znam čovjeka, ali iz medija sam saznao njegovu trenutnu funkciju. Jeste na čelu grada, ali nije Mugoša. Mada nema sumnje da se „Mugošin virus“ širi Crnom Gorom.
To je, naravno, posljedica činjenice da podgorički batinaš i iskompleksirani egoman nije adekvatno kažnjen za svoje ponašanje. Sa takvom vrstom stvari su jednostavne – oni misle da imaju pravo na sve što im može biti. Ta vrsta moralne relaksiranosti po pravilu kreira beskrupulozne nasilnike.
Ipak, moram priznati da je ovo kranje zanimljiv tekst koji je kao stvoren da u čovjeka izmami interpretativni impuls.
Kompoziciono je malo haotičan, treba malo više da uči od majstora – neka prelista komplete magloida za 2011, 2012... sve do njihovog Vaterloa, Brisela, hoću reći.
Autor stilski teži ka radikalnom minimalizmu, rečenica je kratka, sugestivna. Težnja ka jezgrovitosti vuče ga prema specifičnom obliku haiku psovki.
Očito mu je važno da naglasi da će doći u Podgoricu – budući da je malo vjerovatno da bi mogao iz Kolašina raditi sve ono što je najavio.
Takođe, očito je ambiciozan – najavio je “i vas i nju!“, ali utješno je da je politički korektan – ne pravi pitanje oko pola.
Uzgred – to da će doći u Podgoricu (ili “dolje” - očito voli da bude “gore”) ne treba sumnjati: zna se gdje je kadrovski el dorado ove vlasti.
Zanimljiv je i taj proplamsaj nostalgije – ponovo su tu „ustaše“, dakle sjećanje na devedesete. Ipak je to retorika koju u Crnoj Gori nađete čim malo zagrebete ispod površine aktuelnih „evropejaca“, kao naftu u pustinji...
U tom ključu treba čitati i onaj dio “cijeloj redakciji i Mišku Peroviću“. Samo potrvrđuje da je informisan, da je u trendu. Zna on ko je glavni, ko je šef cijele mafije... Opet, vjerovatno računa da će mu ta dionica priskrbiti simpatije vlasti i pravosuđa, ko bi ga osudio kad shvati da je čovjek „na liniji“.
Potezanje majke je, pak, mentalitetsko opšte mjesto, klasični začin koji ide uz ovaj književni rod... Nema neku posebnu težinu, to je, eto, dug žanru.
U najkraćem, manje više uobičajen repertoar.
Ali, postoji i novum, njegov dodatak aktuelnoj ponudi javnih uvreda koja je odista bogata i raznovsrna. Dodao je zanimljivu prijetnju – da će doći tamo da se „popiša“ po novinarima.
Taj novi momenat – „pišanje“ ipak je moguće dvojako tumačiti. Naime, u smislu „zapišavanja“, obilježavanja teritorije, što bi bilo više u tradicionalnom duhu, znak konzervativnog pristupa, ili pak, nekog poriva koji ide više u zonu sado-mazo pornografije. Tada su i implikacije složenije.
Onaj koji je sve ovo kazao novinarima (ili bilo kome) ne može da obavlja javnu funkciju. Čovjek sa onakvim nastupom zapravo ne bi trebalo da bude ni školski domar. Možda kaplar u vojsci. Onaj što maltretira „guštere“. Ili tako nešto.
Ako to sam ne shvata, neka mu neko blizak objasni.
I biće ovoga sve više. Ekipa na vlasti je nervozna. Biće sve luđih ispada. "I oni su samo ljudi." Pogledajte im lica, gestikulacije, taj "mačku o rep" model komunikacije.
I valja ih razmjeti: curi pijesak njihove klepsidre.
Izbori će brzo, a sa tri novouvedena poreza, plaćanjem Rusima koje će trajati ko zna koliko i čije posljedice će se osjećati decenijama, sa aferom Snimak, i širokom evropskom blamažom koju je ta afera donijela... ali svega toga je bilo i ranije.
Novo je da oni više ne djeluju samouvjereno. Nestadoše osmjesi. Liče na Miloševića kad je mitinge preselio sa trgova u dvorane i kad je morao masu da okuplja u foto šopu... Ni da ih Hudini predvodi oni jesenje izbore ne mogu dobiti. Njihova posljednja izborna krađa se već desila.
Uzgred, do jeseni njihov koalicioni kapacitet biće velik kao snijeg u Sahari...
Pa kako da ne eksplodiraju i psuju. „Pišanje“ tu dođe gratis, kao elemenat za „umjetnički dojam“. Dodatak sopstvene kreativnosti, to je valjda ta lična inicijativa na crnogorski način.
Samo da sebi što ne učine, što bi rekli Podgoričani...
Bonus video:
