Počela su izbacivanja sa Farme. Ne sa one TV, Bebine, već ove naše, Orvelove. Nakon Igora, Sveta, Filipa, Ranka, Milice, na red je došao i Ekrem. Ne onaj stvarni, već ovaj metaforični, simbol jednog vremena. Počeli su da padaju i najdraži Orvelovi likovi. Zbilja, kako je Ekrem tako opako omanuo da je izgubio povjerenje voljenog Šefa?!
Sve je počelo prošlog utorka kada je jedan od najuglednijih njemačkih i evropskih listova, Zidojče Cajtung, na strani 2, objavio komentar direktora “tabloida Vijesti” o političkim problemima jedinog preostalog ratnog lidera bivše Jugoslavije. Koji je žilav i nakon dvije i po decenije vladanja. Jedini preostali.
Tekstovi sa pomenute strane 2 Zidojče Cajtunga često završe na stolu njemačke kancelarke, lidera političkih partija, ministara, šefova poslaničkih grupa njemačkog parlamenta.
Beba je digla uzbunu! A Ekrem dobio domaći zadatak da uzvrati udarac! Na svoj prepoznatljiv način - sačekušom.
U jednom od holova zgrade Evropske komisije presreo je komesara Štefana Filea i zadržao se s njim u dužem i srdačnom razgovoru. Nakon sat vremena, Ekrem, na svom portalu, objavljuje sadržinu razgovora sa ekskluzivnim naslovom: File demantovao tabloid Vijesti. Beba je odmah alarmirala TV Farmu, RTCG, Prvu, i ostale ukućane.
Ekrem javlja direktno iz Brisela Igbali da je komesar File demantovao besmislicu koja nije ni napisana! Pokušao je da slaže, podmetne i obmane, kao hiljadu puta ranije! Ali sada - jednog evropskog ministra! Epilog znate. Posebno njegov kraj: u završnoj riječi, pred 400 novinara, urednika, NVO aktivista, predstavnika vodećih medijskih organizacija, političara sa Balkana i iz čitave Evrope, komesar se osvrnuo na profesionalne standarde i etiku. A onda je pokazao primjer kako se ne smije raditi. To jest lagati. Na velikom skrinu, tri sa tri, pojavila su se dva teksta, jedan plavi i jedan crveni. Auditorij je bio šokiran kada je komesar objasnio kako je pokušano da mu se podvali time što će se nahuškati na jednu novinu da je navodno objavila ono što komesar nije rekao. Tajac, a onda aplauz! Za komesara! Ekrem i ostali ukućani, pristigli u Brisel, su ućutkani.
U samo dva minuta. Na samo jednom slučaju razobličeno je sve ono što već godinama, iz dana u dan, fabrikuju i podmeću. Ali, ni tada Ekrem ne odustaje. Javlja se za riječ, a bolje da nije. Ne zbog toga što je svojim tužnim prizorom uznemirio prisutne, već zato što, do tog trenutka, niko nije znao ko je zaista naš Ekrem. Još manje kad je osnovan, čiji je, ko mu je tata! Tužnim poluglasom pokušao je još jednom da obmane komesara, da ga ubijedi da je ipak on taj famozni “strani diplomata”, iako po hijerarhiji i protokolu komesar nije uopšte diplomata već političar! Ali, otkud Ekrem i Igbala znaju za te finese. U hvatanju za slamku spasa, Ekrem se pozvao i na komentare sa portala, koje, by the way, sam piše i postavlja. Sakriven iza desetak niknejmova, blati, podmeće i falsifikuje, a onda se poziva na njih, dakle sopstvene komentare kao na relevantan sud javnosti. Ali, File se nije dao zbuniti. Niti pokolebati. Ne, gospodine, nikako nijeste mogli mene dovesti u taj kontekst!
Bio je to završni udarac. Ekrem je pao, ostali ukućani su pognute glave napustili konferencijsku salu EK. Bilo je u svemu tome simbolike. Nakon godina laži, obmana, podmetanja, falsifikata, propagandne bebe podgoričkog režima su zaplakale na najvidljivijem mjestu - u srcu Evrope, pred tako impozantnim i kredibilnim auditorijem.
Bio sam tužan. Jer najmanje je ovdje riječ o Ekremu i ostalim ukućanima. Bila je to sramota za čitavu zemlju. Pred licem Evrope ponižena je stara država, jedna od prvih priznatih na Berlinskom kongresu 1878! Potom, bila je to sramota za naše nacionalno blago, ili, kako bi rekao premijer, za naš “brend”! Na velikom skrinu pred tolikim auditorijem pojavio se crveni logo Pobjede, da bi najstarija novina u Crnoj Gori, “sa bogatom tradicijom i prepoznatljivom novinarskom školom” - pocrvenjela. Iznad svega, i zato sam bio najviše tužan, bila je to bruka za našeg premijera. Svi su se pitali kako se jedan tako ozbiljan evropski političar može osloniti na Ekrema i ukućane. Uložiti tolike novce u njih, milione, desetine miliona, vjeru, nadu, da bi mu oni ovako vratili. Da bi mu uzeli obraz i ponizili ga pred njegovim evropskim partnerima i prijateljima.
Da je premijer imao mudrosti, morao je davno predvidjeti da će mu se avantura okončati baš na ovaj način. Nekom planetarnom sramotom. Jer može se lagati i podmetati jednom, može i sto puta, čak hiljadu, ali pitanje je bilo samo vremena kad će taj balon pući. I to se baš desilo onda kada je Ekremovom tati najmanje odgovaralo. Afera Telekom, afera snimak, afera KAP, afera švercovani predsjednik, afera Ekrem... Jedan, drugi, treći, četvrti anketni odbor. Samo u nepunih godinu dana. Zamišljam ovaj. Koga bi sve trebalo pozvati na kontrolno saslušanje. Samo Ekrema ili sve ukućane. Gdje bi stalo njih toliko. A onda premijer, opet pred anketnim odborom! Da objasni zašto se oslonio na Ekrema, TV Farmu i ostalu bratiju?! Zašto je trošio narodni novac na laži i sramotu, zašto je pred licem Evrope još jednom doveo u pitanje dostojanstvo naše mile domovine?! Osnovane prije hiljadu godina. Starije dakle i od Prve banke. Valjda i važnije.
Bonus video:
